U novijoj povijest, barem kada je u pitanju BiH, Velež se teško može pohvaliti nekim rezultatima u Kupu. S obzirom na sve probleme s kojima je ovaj klub živio i kroz kakve je probleme prolazio, Kup je nekako uvijek bio manje važan, manje bitan, ali ove sezone – priča se promijenila.

Nakon što je prva 'pandemijska' sezona prekinuta, u prvoj sljedećoj, Velež je izborio izlazak na europsku scenu - nešto što je samo nekoliko mjeseci prije toga bilo nemoguće, postalo je realnost. I ne samo to, već je Velež prošao i dva pretkola Konferencijske lige vrativši i one najstarije živuće navijače u one najbolje godine iz prošlosti. Kako to s našim klubovima i bude, očekivano, teško da je prva sezona nakon onakve prošle mogla biti idealna, jednako dobra. I nije bila.

Bilo je tu svega i svačega, ali nekako se stvari razvile u takvom pravcu da bi na kraju čak mogla biti i uspješnija. Jer jednu utakmicu je Velež daleko od Europe, tu istu jednu od trofeja, prvog nakon jako dugo, dugo vremena. Naravno da će ta jedna biti jako teška, da će za mnoge cijela ova sezona stati baš u tu jednu utakmicu, ali činjenica da se već drugu sezonu boru za Europu, za veliki je respekt. Posebno ako se zna, koliko se malo mijenjao igrački kadar, koliko se malo novca trošilo na pojačanja. I to je ono što se jednostavno mora respektirati pa na kraju i bez obzira kako završila ta utakmica 19. svibnja, to finale Kupa protiv Sarajeva.

- Nas su nakon uvjerljive pobjede u prvom duelu svi već vidjeli u finalu, rekao je trener Feđa Dudić nakon još jedne pobjede nad Tuzlom (5:0, 1:0).

- Razmišljao sam o ovoj utakmici deset dana i naravno, bilo je neke nelagode. Igrali smo loše na početku, bili smo u grču, Tuzla je bila bolja. Nakon gola smo zaigrali opuštenije, kontrolirali meč i mogli postići još neki pogodak. Nakon 33 godine Velež će igrati finale Kupa i to je velika stvar. Ušli smo u veliki niz i volio nas netko ili ne, mora se cijeniti ono što radimo. Napravili smo veliku stvar, prije dvije i po godine nije nas bilo ni na mapi. Sada se okrećemo prvenstvu, ali naravno, svi čekamo 19. maj, dodao je šef Rođenih.  

Naravno, do finala je mjesec dana i u vremenima kakvim živimo teško je bilo što predvidjeti u ovom trenutku pa kada je u pitanju i sport. Do finala je pred Rođenima još pet utakmica prije finala, redom su protivnici Posušje, Leotar, Rudar, Zrinjski, Tuzla City. Tih pet utakmica Rođeni moraju shvatiti krajnje ozbiljno, svaka iduća  može biti jedna vrsta pripreme za to finale. Sada je tu i niz od pet utakmica bez poraza i bilo bi idealno što je moguće duže ostati u istom. Ponajviše zbog samopouzdanja, atmosfere.

Gledajući trenutačnu formu, Velež to može, iako naravno, tu će biti i gradski derbi koji je opet posebna priča za sebe. Ali u ostalim susretima sigurno je da će Rođeni biti favoriti, veći ili manji, i ako uspješno odrade i bez većih turbulencija prođu taj period do finala, u istom će sigurno imati veće šanse. Prva sljedeća utakmica protiv Posušja, koje u posljednje vrijeme igra dobro, koje se bori za ostanak, pokazat će li Velež na tom putu… F. I.