Kako je sezona počela, tako je i završila. Otprilike tako nekako. Dvije najveće pobjede u jednoj sezoni Rođeni su ostvarili nakon izvođenja jedanaesteraca. Prvo AEK u drugom pretkolu Konferencijske lige pa onda Sarajevo u finalu Kupa. Finalu koje je po atmosferi, posjeti, napokon stvorilo sliku jednog bitnog, važnog natjecanja, kao što Kup jedne zemlje i treba biti.

Dobro, možda kvaliteta prikazanog na terenu nije bila na nekoj razini ali opet ulog je bio ogroman. Izlazak na europsku scenu, posebno za ekipu Sarajeva, jer se to nekako 'podrazumijeva'. Međutim, još jednom su igrači Veleža uspjeli. I napokon su dohvatili trofej, jedan trofej koje su mnoge generacije, posebno ove mlađe, poslijeratne čekale, sanjale, o kojem su maštale. Pa i onda kada je to izgledalo kao nešto nemoguće, nestvarno. Opet, u ove dvije sezone, prošli su što neke druge generacije nisu u tako relativno kratkom periodu.

Zahvala navijačima

Nije dobro Velež otvorio utakmicu, nije dobro izgledao na terenu, puno rupa, puno grešaka. Sarajevo je u prvom poluvremenu stvorilo četiri odlične prilike, nešto su njegovi igrači promašili, nešto je Marko Jovičić obranio. Međutim kako je utakmica prolazila, nakon sat vremena igre, Velež je izgledao opasniji prema naprijed, napokon su igrači Feđe Dudića spustili loptu, počeli igrati pa i prijetiti. Kraj je za navijače jednog i drugog tima ponudio najgori mogući rasplet. Jedanaesterce. Slaviša Bogdanović je par minuta ranije zamijenio Jovičića. I postao jedan od junaka. Junaka kojeg neće zaboraviti navijači … a kojima se Dudić odmah po osvajanju trofeja osjetio potrebu obratiti.
- Navijači su nam uvijek podrška, ja sam u derbiju napravio grešku, ali svi su mi pružili podršku.  Ja im se zahvaljujem ovim putem. Oni vjeruju u mene i ponosan sam na njih, na ove igrače. Ja sam ovdje tri godine, izborili smo Premijer ligu, evo igrali smo i Europu prošle sezone, sada smo i trofej osvojili. Ja sam ponosan i jednog dana kada odem odavde, otići ću uzdignute glave.

Bogdanoviću nije bilo lako

Sama utakmica, poprilično napeta… posebno za Bogdanovića koji je njen najveći dio odgledao s klupe.
- Bilo je teško to pratiti s klupe, bilo je pitanje kada će Sarajevo dati gol. Drugo poluvrijeme smo izašli mi hrabrije, ali eto oni su pali u tempu i nekako se utakmica smirila. Mislim da nam je taj tempo donio penale. Na poluvremenu sam već pretpostavljao da će biti penali, a znao sam da ću, ako dođe do njih, ja braniti, rekao je nakon utakmice Bogdanović koji je zamalo ostao na klupi, jer nije bilo vremena, prekida da uđe na teren.
I Dudić je vrlo emotivno proživio duel.
- Na kraju penali, lutrija, ali mi smo ih vježbali. Vježbamo ih četiri zadnja treninga, još od utakmice sa Rudar Prijedorom. Dva najveća uspjeha Veleža došla su nakon jedanaesteraca i ni to vjerojatno nije slučajno. Ciljana izmjena Slaviše, a zamalo da čovjek ne uđe jer smo ga u nadoknadi željeli uvesti.

Posveta preminulom prijatelju

Nije bilo lako gledati Velež kakav on nije zamislio. Barem u prvih 45 minuta.
- Sarajevo je bilo puno bolje u prvom poluvremenu. Rekao sam igračima da moraju biti najbolji u najvećoj utakmici, da ne mogu biti u strahu i da ne mogu tako igrati. Ipak, preživjeli smo prvo poluvrijeme. Nakon što smo pobijedili AEK-a, preživjeli tamo penale i sve, mislio sam da ćemo u ovu utakmicu ući hrabrije i bilo bi sigurno bolje da smo ponovili taj pristup. Međutim, Sarajevo je bilo bolje, mi smo na poluvremenu promijenili sustav i drugo poluvrijeme bili puno bolji, ocijenio je Dudić, kojo ovom prilikom nije zaboravio svog velikog prijatelja, nedavno preminulog Smaila Hodžića, dugogodišnjeg suca, sportskog radnika i generalnog tajnika NK Travnik.
- Pored navijača, ovu pobjedu poklanjam svom nedavno preminulom prijatelju Smailu.. sad bi bio sretan. Znam da me je gledao sa neba i da je bio uz mene.

Turbulentna sezona

U kratkoj retrospektivi nakon utakmice, osvrnuo se Dudić na čitavu sezonu od koje je eto ostalo još 180 prvenstvenih minuta… sezonu punu uspona i padova, sezonu u kojoj je bio spreman dići ruke. Odustati.
- Sarajevo je bilo bolje, pogotovo prvo poluvrijeme, ali Velež je ovo zaslužio - za sve. Za sve što se događa zadnjih 20 godina, za sve stvari koje su se izdogađale kroz sezonu. Ovo je bilo suđeno. Rekao sam momcima u Antaliji da će se sve vratiti. Mislim da je moja ostavka i to odbijanje od strane kluba bio potez za pohvalu. To je bila rijetkost, kao što je rijetkost da jedan trener ostane koliko sam ja na klupi Veleža. Kod nas se trener mijenja svako dva-tri kola, zaključio je Dudić.

………………………………….............................

U težoj sezoni od prošle – trofej stigao dvije utakmice prije kraja

Prošle sezone je Velež izborio Europu, za što je u posljednjem kolu morao osvojiti barem jedan bod. Što znači da su i pored velike serije pobjeda, navijači strepili do posljednjeg trenutka. Ova sezona, koja je bila teža, u kojoj je bilo više poraza, slabijih igara, kazni, svega i svačega, dva kola prije kraja završena je trofejem. Izgleda čudno, ali je istinito.
Svoju prvu utakmicu iduće sezone, Velež će igrati 21. srpnja. U drugom pretkolu Konferencijske lige. Naravno, to znači da je već sada određena suma novca koja će leći na račun kluba, ali kako kažu u taboru Rođenih – 'Nema tih para koje mogu platiti ovaj osjećaj.'  Za 100 rođendan kluba došao je i trofej. Scenarij koji se može samo poželjeti.

F. Ibrulj