Osam utakmica, tri u Hercegovini, pet utakmica u Turskoj, zaključile su priču kada je u pitanju pripremni period Veleža. Već za sedam dana dolazi utakmica osmine finala Kupa protiv Posušja, uoči koji djeluje – da su Rođeni na dobrom putu.

Stigao je veliki broj igrača, roster se poprilično promijenio pa je Nedim Jusufbegović imao pune ruke posla. Kroz pripremne utakmice svi igrači su dobili određenu minutažu, međutim, Jusufbegović je u nekoliko navrata istakao činjenicu kako određeni broj njih koji su stigli u prije samog polaska u Tursku nije na željenoj razini pa je ta grupa radila po nekom posebnom programu. Ti igrači hvataju korak za ostalima, ali ne u nekom željenom ritmu.

Olakšavajuća okolnost u takvoj situaciji jeste da su Rođeni zadržali jedan broj igrača koji su već duže vremena tu, koji se izuzetno dobro poznaju i koji se mogu lako prilagoditi zahtjevima trenera. Uostalom, podatak da su samo Hrkać i Ćuković bili 'novi' starteri u posljednjoj provjeri, dovoljno govori o tome što možemo očekivati u nekoj ranoj fazi drugog dijela sezone. Jednostavno, Jusufbegović neće previše riskirati.

Ali isto tako, sigurno da u ovom trenutku igrači poput Domića, Karamarka, Wallacea ili Raphaela mogu nešto ponuditi svojim ulascima s klupe - u nešto manjoj minutaži, kao alternative na pojedinim pozicijama.
U ovom posljednjem susretu, u pobjedi protiv ukrajinskog Minaja (3:1) Velež je zaigrao u sastavu Bogdanović, Zeljković, Zvonić, Hrkać, Ćuković, Hasanović, Dejanović, Halilović, Šikalo, Anđušić, Haskić. S tim da su na klupi bili Pršeš, Vehabović, Pantelić, igrači koji su također igrali u prvom dijelu.

I čini se da je to neki provjereni recept za sada… trinaest-četrnaest igrača iz prošle sezone plus četiri-pet novaka. Što bi, iako je možda rano o tome pričati, mogla biti dobra kombinacija.
Naravno, ovdje treba uzeti u obzir i tzv. zaštićeno godište. Koje dobrim dijelom diktira izbor igrača za jednu utakmicu, baš kao i to što će biti kartona i ozljeda, kada krene drugi dio.

Važno za istaknuti, Nedim Jusufbegović je posljednjih godina radio kao komentator utakmica Premijer lige, izuzetno dobro poznaje većinu ekipa i to također može biti jedan dodatni plus. Generalno, iako niti u jednoj izjavi do sada nije bilo euforije, velikih obećanja, čini se da Velež na dobrom putu.

Možda je i tako najbolje, jer nemali broj puta na ovim prostorima uvjerili smo se kako je linija između euforije i razočaranja poprilično tanka. Zato Rođeni moraju nastaviti raditi, igrati, ići iz utakmice u utakmicu. F. I.