Uzorak nije pretjerano velik, tek dvije utakmice su iza Veleža pa je jako teško bilo što sa sigurnošću tvrditi. No, prvi znakovi su – dobri. Obećavajući.

Sto i osamdeset minuta iza Rođenih, pobjeda protiv Zvijezde 5:0 i remi s GOŠK-om bez golova, nisu previše otkrili, ako ste željeli izvući neki konkretan zaključak. Ipak, ako se recimo usporedi igrački kadar Veleža i ostalih ekipa ili barem većine, sa onima koje će se boriti za Europu, mogli bismo reći kako u taboru Rođenih ima i više nego dovoljno sviježe krvi. Novih igrača za koje mnogi u domaćem prvenstvu nisu ni čuli. Novih igrača koji mogu ponuditi puno toga, prije svega mogu biti enigma za većinu protivničkih trenera. Pogotovo u prvom dijelu sezonu. A to je nešto što nedostaje u Premijer ligi BiH. Novih lica, novih igrača, novih ideja. Jer već godinama gledamo jezgro provjerenih, mahom iskusnih igrača, gledamo formacijski skoro identične ekipe. I to bi, koliko god to čudno zvučalo, mogao biti jedan plus Rođenih.

Prije svega se tu misli na pokretljive bočne igrače, lijevog i desnog Klemena Sturma te Antu Oreča, ofenzivce Mihaela Mlinarića, Alena Krajnca. Međutim, još uvijek tu ima otvorenih pitanja - jer nismo vidjeli Giorgija Guliashvilija, nismo viodjeli koliko može Bjelorus Yaroslav Oreshkevich... s tim da treba uzeti u obzir da Nermin Haskić još uvijek nije na optimalnoj radnoj temperaturi, da Adnan Džafiću treba koji gol da uđe u dobar ritam, dok je Stefan Vukčević kao novak još pod upitnikom.

Sve u svemu, rekli bismo da šef struke Nedim Jusufbegović ima jedan kadar koji bi se mogao ugurati među najbolje, posebno ako iskoristi ovo što se na početku nudi, nešto više utakmica na domaćem terenu. Međutim, tek će utakmice u idućem periodu, kada krenu pravi okršaji i veliki derbiji, dati odgovor na pitanje - koliko ekipa može stvarno?

Ono što u odnosu na prošlu sezonu može biti prednost Veleža, jeste taj širi roster. Ukoliko ne bude težih ozljeda - kakvih je bilo lani. Spoj novaka i onih iskusnih mogao bi dati rezultat. Međutim, ono što Veležu uz sve pluseve i dobre stvari može predstavljati problem, protivnici su koji se na stadionu Rođene postave defanzivno, koji se zatvore. To je problem koji Rođene muči sezonama.

Jednostavno, ako Rođeni protiv takvih protivnika ne zabiju na vrijeme, u prvih 30-35 minuta, po tradiciji se javlja se nervoza... a sve je manje igrača koji su spremni preuzeti rizik, koji mogu kroz svoj individualizam mogu prelomiti utakmicu, stvoriti prednost na terenu. Nekako se stiče dojam da je sezonama tu puno više onih defanzivnih, nego ofanzivnih veznjaka, kreatora. Da su igrači poput Pršeša, Hasanovića, Halilovića, bolje funkcioniraju u izgradnji protivničkih napada. Što opet nije ni loše kada krenu teška gostovanja.

Odgodom Mostarskog derbija, sada ekipa ima nešto više vremena. Ako se dovoljno oporavi Hrkać, ako Haskić bude spremniji, onda bismo protiv Širokog Brijega, idućeg protivnika, mogli vidjeti jedan dobar sastav Veleža. F. I.