Do početka drugog dijela sezone ostalo još nešto malo vremena, a nekih velikih dilema u stručnom stožeru Veleža - ne bi trebalo biti.

Igrački kadar skoro da i nije doživio neke promjene pa strategu Deanu Klafuriću ostaje tek da slaže postavu prema formaciji. Naravno i prema ozljedama, odnosno kartonima. Kroz polusezonu smo se navikli da nekako Velež gledamo u dvije formacije: 4-2-3-1, odnosno 4-1-4-1.

Onih malih, slatkih briga vrlo vjerojatno će Klafurić imati u veznom redu. Jer za te pozicije, bilo da se radi o defanzivi ili ofanzivi, kandidira više nego solidan broj imena. Dva Halilovića, Emir i Dino, Pršeš, Vehabović, Šikalo, Mlinarić, Čaić. Ne računajući nekolicinu mladih igrača koji su tu u rosteru, koji će biti na klupi. Neki od ovih igrača jesenas su imali manju, neki veću minutažu. Ali svaki od ovih igrača može biti važna i bitna karika.

U zadnjoj liniji nekih velikih nepoznanica također nema. Ako su svi zdravi i spremni, bekovi su Šturm i Oreč, za dvije stoperske pozicije konkuriraju Oliveira, Zvonić i Hrkać. Suljić i Guliashvili su u idealnoj situaciji krila, tu je i Peco, dok su u vrhu napada imena poznata od ranije – Haskić i Džafić kao dvije najizglednije opcije. Naravno, svaki od ovih igrača može u danom trenutku zaigrati na određenoj poziciji, lijevo ili desno, u sredini, bliže veznom redu, ukoliko to taktička postava od njih bude zahtijevala. Možda je tu jedino nepoznanica Brazilac Lohan koji na priprema sa ekipom, koji su vratio s posudbe i vidjet ćemo kakve planove sa ovim igračem ima trener Klafurić.

Vjerojatno bi svaki trener poželio ovakvu situaciju. Bez velikih promjena u igračkom kadru, bez velikih problema s ozljedama, jedan sasvim normalna pripremni period kakvih je malo u klubovima iz BiH. Igrači se dobro poznaju, Klafurić traži da se pojedine stvari poprave, kako u obrani, tako i u fazi napada.

Sve je izgledalo dosta dobro u završnici prvog dijela, međutim, od stare slave se ne živi. Ako se rezultatski želi ostati na razini, onda će Rođeni realno morati ponuditi nešto više. F. I.