Chevron će tijekom sljedećih pet godina u Venezuelu uložiti više od sedam milijardi dolara. Ne zato što je Chevronu u Venezueli rizik nestao, nego zato što su se uvjeti promijenili dovoljno da ga kompanija ponovno može opravdati.

Plan je povećati proizvodnju s približno 290.000 na oko 600.000 barela dnevno do 2031. godine. Još važnija brojka krije se ispod proizvodnog cilja: Chevron očekuje ukupne troškove manje od 20 dolara po barelu.

To pokazuje što se događa kada politički rizično tržište postane dovoljno ekonomski privlačno.

Kompanija ne mora čekati da rizik nestane. Mora pronaći cijenu po kojoj ga se isplati preuzeti.

Chevron u Venezueli nije dobio samo pristup novoj nafti
Sedam milijardi dolara nije obična oklada na rast cijene nafte.

Chevron je s Venezuelom dogovorio bolje fiskalne, komercijalne i pravne uvjete za postojeća zajednička ulaganja, a dobio je i pristup dodatnim područjima u naftnom pojasu Orinoco. Upravo ta kombinacija mijenja investicijsku računicu: nova ulaganja trebala bi podići proizvodnju na oko 600.000 barela dnevno do 2031., uz troškove manje od 20 dolara po barelu.

Chevron zato ne uspoređuje Venezuelu s idealnim tržištem bez političkog rizika. Uspoređuje je s drugim projektima kojima može dodijeliti kapital.

Ako bolji uvjeti, postojeće operacije, nova nalazišta i niski troškovi zajedno nude dovoljno atraktivan povrat, Venezuela ponovno može konkurirati za Chevronove investicijske milijarde.

Rizik nije jednak za svakog investitora
Povijest eksproprijacija nije izbrisana. Infrastrukturni problemi nisu riješeni. Politička i pravna predvidljivost i dalje su slabije nego na stabilnijim tržištima.

Ali Chevron ima prednost koju novi investitor nema.

Nije početnik u Venezueli.

Kompanija je ondje prisutna desetljećima, već ima zajednička ulaganja, ljude, infrastrukturu i proizvodnju. Zato novih sedam milijardi dolara ne ide u potpuno nepoznat projekt, nego u širenje postojeće pozicije.

Rizik ostaje visok, ali trošak ulaska nije isti za svakog investitora.

Barel ispod 20 dolara stvara prostor za pogrešku
Brojku od 20 dolara ipak ne treba čitati kao profitnu maržu.

Od tržišne cijene nafte treba oduzeti poreze, transport, ulaganja, troškove partnerstava i druge obveze. Posebno je zahtjevna ekstra-teška nafta iz Orinoca, koja traži dodatnu obradu i logistiku.

Ali nizak trošak daje Chevronu ono što je na rizičnom tržištu posebno vrijedno: prostor za pogrešku.

Ako cijena nafte padne ili ulaganja budu skuplja od očekivanog, početna ekonomika ostavlja veći zaštitni jastuk.

Zato brojka ispod 20 dolara objašnjava mnogo više od troška proizvodnje. Objašnjava zašto Venezuela ponovno može dobiti mjesto u Chevronovu investicijskom portfelju.

Washington dobiva prvi ozbiljan tržišni signal
Američko otvaranje venezuelanskog naftnog sektora već je stvorilo pristup golemim rezervama. Ali pristup nafti nije isto što i kapital potreban da bi se ona izvukla iz zemlje.

Chevronovih sedam milijardi zato vrijedi promatrati i kao tržišni signal.

Pokazuje da je barem jedan veliki privatni investitor spreman staviti ozbiljan kapital iza nove računice Venezuele.

To još nije dokaz da će stići deseci milijardi potrebni za širu obnovu industrije. Chevronova dugogodišnja prisutnost daje mu poziciju koju drugi nemaju.

Ali pokazuje nešto što je dosad nedostajalo: političko otvaranje počinje se pretvarati u stvarne investicijske odluke.

Venezuela ne mora zamijeniti Bliski istok da bi postala važnija
Vrijeme ulaganja također nije nevažno.

Novi poremećaji oko Hormuškog tjesnaca ponovno pokazuju koliko brzo geopolitički rizik može pogoditi globalnu ponudu i cijenu nafte.

Chevronovih budućih 600.000 barela dnevno ne može zamijeniti količine koje prolaze Hormuzom. Takva usporedba bila bi pogrešna.

Ali za SAD Venezuela ima drugu vrijednost: nalazi se u zapadnoj hemisferi, blizu američkih rafinerija koje mogu prerađivati njezinu tešku naftu.

Svaki dodatni barel zato može imati i stratešku vrijednost koja nadilazi njegovu proizvodnu cijenu.

Sedam milijardi dolara pokazuje da se računica promijenila
To je najvažnija poslovna lekcija Chevronova poteza.

Kompanije ne odlučuju samo između sigurnih i rizičnih tržišta. Odlučuju je li očekivani povrat dovoljno velik za rizik koji moraju preuzeti.

Chevron je dobio bolje uvjete, nova nalazišta i mogućnost proizvodnje uz vrlo niske troškove. Uz to već ima iskustvo i infrastrukturu koju novi investitor tek mora izgraditi.

Rizik Venezuele nije nestao. Promijenila se cijena po kojoj ga je Chevron spreman prihvatiti.

Sedam milijardi dolara pokazuje da je ta cijena sada dovoljno niska, piše financa.