Zaim Goloman je po rođenju Travničanin. Ipak, dugo već za sebe može reći i da je Mostarac. U grad na Neretvi došao je tragajući za boljom prilikom za zaposlenjem i do danas je ostao.

U međuvremenu je uplovio u brak i sa suprugom stekao dvoje djece. Nekad je radio kao konobar u mostarskim restoranima i aščinicama, a danas je nažalost daleko od posla, ozbiljno narušenog zdravlja i bez trajnog krova nad glavom.

Sedam operacija

Nakon operacije na kralježnici uspio je uz pomoć dobrih ljudi dobiti privremeni smještaj u Bafo naselju, ali to je samo prolazna stanica u životu Golomana.

- Već tri godine živim ovdje u kolektivnom smještaju. Imao sam velike probleme s kralježnicom i na to ime sam dobio stan na korištenje. Ranije sam živio u iznajmljenim kućama, plaćajući kiriju koju danas ne bih bio u mogućnosti ni plaćati. Imao sam ukupno sedam operativnih zahvata na kralježnici, i to sve u dvije i pol godine. Pola kralježnice danas mi čine šarafi i pločice. Sve je to posljedica teških poslova koje sam cijelog života radio, priča ovaj skromni čovjek.

Nakon sedam operacija liječnici su naredili minimalna izlaganja naporima. Zaim danas ne može raditi brojne poslove koje zna i umije, dok na onima na kojima bi i mogao nešto zaraditi problem predstavlja administracija. Malo je poslodavaca danas, dodaje, koji bi te zaposlili, a da te ne prijave.

- Mene ne mogu prijaviti zbog minimalne mirovine koju sam ostvario i koje se ne želim odreći. To mi je ustvari kolika-tolika sigurnost za dalji život. Jeste da je to minimum, odnosno 382 marke, ali to meni nešto predstavlja. Potrošim taj novac uglavnom na lijekove i račune, priča dalje Goloman.

Otac je djevojčice i dječaka starosti šest i četiri i pol godine. Supruga je također nezaposlena. Tek je nekoliko puta pomagala u kuhinji u restoranu u kojemu je ranije radio i Zaim.

- Otkako je došla pandemija koronavirusa ni ona ne uspijeva otići i zaraditi negdje nešto. Danas je teško, ali se ne predajemo. Nastavljamo našu borbu, kaže Zaim.

Želi samo kuću

Njegova životna želja je sagraditi vlastiti dom. Mnogi njegovi susjedi u Bafo naselju na eraru pored ovog centra počeli su graditi kuće. Zaim to dosad nije uspio, jer jednostavno novca nema.

- Volio bih imati svojih 30 kvadrata pod pločom, ali da znam da je moje. Da mi djeca imaju svoje sobe. Oni danas rastu u jednoj maloj sobi. Uvjeti življenja ovdje u Bafo naselju su katastrofalni. Ovo će se uskoro rušiti prema mojim informacijama. Mi smo ionako tu privremeno. Da me sutra izbace iz stana ja ne znam gdje bih i kuda, rekao je na kraju Goloman.

Zaim Goloman jedan je od brojnih stanovnika Bafo naselja koji preživljava i u nehumanim uvjetima pokušava i zasad uspijeva podizati djecu.

H. Ž.