Sugrađani i ljudi iz svijeta koji imaju želju pomoći Elmedini Šabić i njezinoj djeci to mogu učiniti u njezinu improviziranom domu ili na mjestu pored ceste u Opinama (kod poslovnice PM company). Mogu je kontaktirati i na broj telefona: 063/455-736.

U vremenu pandemije i ne tako davno “dobrostojeće“ obitelji došle su skoro do “prosjačkog štapa“.

O problemima inih mogli bismo satima s humanistima koji uz strogu diskreciju pomažu i onima kojima na prvu pomisao, nikakva i ničija pomoć nije potrebna. A danas, nažalost – jeste.

COVID 19, dakle, ubija i u ekonomskom smislu, pa sada zamislite kako je recimo onima koji su i u normalnim vremenima bili primorani prositi kako bi preživjeli.

Preživljava proseći

U naselju Opine na južnom izlazu iz Mostara, pored poznatog tržnog centra PM svakog dana možete susresti samohranu majku Elmedinu Šabić. S poglednom oborenim ka afsfaltu, uz mnogo stida, s mučnim izrazom lica, njezina ruka često je ispružena ka prolaznicima. Svaka pomoć, pa i ona minorna za nju je dragocjena.

Bez naše marke ili dvije, njezina djeca, a ima ih sa sobom dvoje, ne bi imala ni komad kruha. Često zajedno s njom prosi i jedno ili oboje djece. Malodobna su, tek kročila u svijet. Elmedina nevoljno pristaje o svojoj muci govoriti za Dnevni list.

Noći provodi u jednoj od obližnjih ruševina. Nema, dakle, ni krov nad glavom.

- Dole kod Neretve, to je kao neka zgrada. Ima i jedan kamen kod ulaza. Dolje se do kraja ne može ni sići, a jedva se penjemo i gore do izlaza. Imam sa sobom dvoje djece. Preživljavam proseći. Ovdje u Opinama sjednem i čekam da dođu dobri ljudi koji pomažu, kaže Elmedina.

Pitamo je za oca djece, a ona odgovara kako “djeca nemaju oca“, a zatim nakon kraće stanke, ipak priznaje: “Imaju oca, kako bih rekla... Ali je daleko, radi... Daleko odavde“....

Kako do krova nad glavom?

Najveća želja joj je da jednog dana sa svojom djecom dobije krov nad glavom.

- To bi nam promijenilo živote. I to bi bilo ostvarenje nekog sna, kazala nam je na kraju.

Ovo je jedna od obitelji bez riješenog stambenog pitanja i bez članova koji ostvaruju radno pravo. Elmedina je radno sposobna, ali do posla je (pre)teško. A i sve da se uspije zaposliti, pitanje je tko bi dok je odsutna od kuće, brinuo od malodobnoj djeci.

Nadamo se da će se u rješavanje njihovoga problema uključiti nadležne institucije Federacije BiH, Hercegovačko-neretvanske županije ili Grada Mostara. Dugo u Mostaru postoje naselja sa stambenim objektima namijenjenim upravo za ovakve obitelji. Primjeri su Bafo naselje i Karašerbeš.

Sugrađani i ljudi iz svijeta koji imaju želju pomoći Elmedini Šabić i njezinoj djeci to mogu učiniti u njezinu improviziranom domu ili na mjestu pored ceste u Opinama (kod poslovnice PM company). Mogu je kontaktirati i na broj telefona: 063/455-736.

Obradovale bi je i odjeća i ostale potrepštine za djecu predškolskog uzrasta. Na kraju nam ne preostaje ništa drugo nego pozvati naše čitatelje i ljude dobre volje da pomognu ovoj obitelji.

H. Ž.