Piše: Dragan Bradvica

Teško je u Bosni i Hercegovini uspoređivati koji su bili najlošiji mandati entitetskih ili državne vlasti jer gotovo svi dosadašnji imaju brojne argumente da upravo oni uzmu tu neslavnu titulu.

Međutim, dolaskom aktualnog saziva Vijeća ministara BiH sve dosadašnje debate su prestale jer uistinu je teško da netko može biti gori od njih, pa i u slučaju da se trudi biti najlošiji teško da bi u tome bili ispred njih.

Nevoljkost, nesposobnost, svjesno blokiranje procesa kako bi se prikazalo BiH kao nemoguću državu dovelo nas je u situaciju da konstitutivni narodi i svi žitelji od izvršne vlasti nemaju nikakve koristi. Pandemiju koronavirusa su prespavali, reforme su za njih misaona imenica, u parlamentarnu proceduru su uputili tek nekoliko zakona, a i kada na nekim zakonima rade bolje bi bilo da nisu jer su predstavnici međunarodne zajednice bili zgroženi rješenjima koje su nudili, pomoći gospodarstvu gotovo da i nema… I tako sve od prosinca 2019. godine kada su imenovani.

A sada nakon ovih 'velebnih' rezultata idu u bojkot jer predstavnici iz RS-a ne žele sudjelovati u radu državnih organa.

Svi drugi su krivi

Aktualni saziv Vijeća ministara BiH ući će u političke anale, jer osim žestokih kritika oporbe (kojoj je to i posao) možda i žešće kritike na njihov rad dolaze iz dobrog dijela vladajuće koalicije. Uz to, nisu rijetkost i kritike visoko pozicioniranih dužnosnika s drugih razina vlasti, a koji su također iz stranaka koje čine vladajuću koaliciju.

To što se nemaju čime podičiti kada je u pitanju rad i donošenje dobrobiti svim narodima i žiteljima predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltiju i najveći broj ministara nije spriječilo da se nikada ne zaborave samohvaliti, a 'osuti paljbu' na sve kritičare.

To što su prespavali pandemiju, što smo po svim kriterijima država koja je na samom svjesnom dnu (po nabavci cjepiva kaskamo i za regijom, kamoli Europom, po broju umrlih smo na samom svjetskom vrhu, ekonomski padovi bili su veliki…) njih malo zanima pa su novinare i sve druge kritičare 'napadali iz svih oružja' te ih etiketiralo kao zlonamjerne i populiste.

I ne samo to, Tegeltija i drugi ministri ne libe se napadati i predstavnike Europske unije tvrdeći kako se pred BiH stavljaju preteški uvjeti, kako ih treba povući, a našu zemlju preko reda primiti u 'europsku obitelji'.

Prevedeno, to što naše vlasti nisu ispunile gotovo ništa što je stavljeno pred nas nije njihova krivnja, nego krivnja onih koji eto imaju uvjete za ulazak u svoje društvo. Od ljudi koji su navikli da im se dobar dio rada svodi na primanje donacija, novčanih pomoći, grantova ne može se ni očekivati drugačiji stav.

Nadalje, možete li zamisliti ijednu izvršnu vlast u Europi koja u godinu dana rada u parlamentarnu proceduru uputi tek 12 zakonskih rješenja, od kojih je tek njih četiri prošlo oba doma Parlamentarne skupštine BiH. A upravo su to rezultati rada Vijeća ministara BiH bili u prvoj godini mandata.

Potpuna blokada

Nakon ovih rezultata, čini se kako im nije bilo dosta pa sada ide totalna blokada. Nakon 'Inzkovog zakona' predstavnici političkih stranaka iz RS-a najavili su kako neće sudjelovati u radu državnih institucija.

Među njima je svakako i Vijeće ministara BiH koje će tako nakon skoro dvije godine (ne)rada sada biti u potpunoj blokadi. Plaće i druge beneficije za njih neće stati, ali moglo bi se vrlo lako dogoditi da stane i ono malo dobrih stvari koje su išle na korist svih naroda i žitelja ove zemlje.

I to baš u trenutku kada se cijela Europa polako otvara, kada su procijepili dobar dio stanovništva i svi se spremaju za novi ekonomski uzlet. Prema tome, u trenucima kada se svi pripremaju povratak u 'staro normalno', BiH se vraća onome što je u njenom političkom životu normalno – blokade, paralize, svađe.