Virgilije Nevjestić - Od hercegovačkog Kola do pariškog umjetničkog vrha
Umjetnik svjetskoga glasa koji je svoje stvaralaštvo povezao s domovinom
Piše: Miroslav Landeka
MOSTAR - Virgilije Nevjestić rođen je 22. studenoga 1935. godine u Kolu pokraj Tomislavgrada, u Bosni i Hercegovini. Realnu gimnaziju završio je u Tomislavgradu, a 1953. godine školovanje nastavio u Zagrebu, gdje je pohađao Školu za primijenjenu umjetnost, slikarski odjel, i večernju gimnaziju. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 1963. godine na pedagoškom odjelu, nakon čega je nastavio dvogodišnje usavršavanje na Odjelu grafike kod profesora Marijana Detonija.
Godine 1966. dobio je prvu nagradu na IV. zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike, a iste je godine ostvario i prvi značajniji međunarodni uspjeh osvojivši drugu i otkupnu nagradu na I. međunarodnoj izložbi grafike u Krakovu. Godine 1967. sudjelovao je na V. bijenalu mladih u Parizu, nakon čega je taj grad odabrao za svoje umjetničko i životno odredište, u kojemu će djelovati sljedećih četrdesetak godina.
Pariško razdoblje i uspon među vodeće europske grafičare
Tijekom 1968. godine usavršavao je grafičko umijeće i otiskivao svoje grafičke ploče u atelijeru Johnnyja Friedlaendera. Pohađao je predavanja iz povijesti umjetnosti akademika Renéa Huyghea, a uz brojne nastupe na skupnim i prvim samostalnim izložbama, te je godine upoznao Danielle Brikar, svoju buduću suprugu.
Nevjestić je postao redovitim sudionikom godišnjih izložbi u pariškoj Nacionalnoj knjižnici. Godine 1970. izabran je u društvo Livre Français, nakon čega je sudjelovao na skupnim izložbama suvremenih francuskih grafičara. Prvi put izlaže i na kultnom Salonu de Mai, na kojemu će sudjelovati sljedećih šest godina. Od francuskog Ministarstva kulture dobio je atelijer na Montparnasseu, gdje je kupio i tiskarsku prešu na kojoj je otisnuo većinu svojih grafika.
Na izložbi originalnih grafika Pariške škole prvi je put izlagao u prestižnoj galeriji La Hune, zajedno s umjetnicima poput Hansa Hartunga, Johnnyja Friedlaendera i Maxa Ernsta. Nakon prve samostalne izložbe u pariškoj galeriji La Hune 1972. godine, kritičari su ga proglasili jednim od najboljih grafičara u Parizu.
Iste je godine nastala velika grafička mapa Journal du Vagabond, svojevrstan umjetnikov dnevnik koji sadržava po jednu grafiku za svaki dan protekle godine.
U Zagrebu se uključio u krug umjetnika okupljenih oko galerije Forum, s kojima je izlagao na prvoj zajedničkoj izložbi i surađivao sve do razlaza 1976. godine. Njegovo šire intelektualno okruženje u Zagrebu činili su violinist Tonko Ninić, slikar i grafičar Pero Maruna te pjesnici Dragutin Tadijanović, Boris Maruna, Željko Sabol i Zlatko Tomičić. U Parizu se družio sa znamenitim književnicima i umjetnicima, među kojima su bili Samuel Beckett, André de Richaud i Pablo Neruda.
Godine 1978. zaposlio se u Francuskom institutu za restauraciju umjetničkih djela (IFROA) kao profesor anatomije i perspektive, a ubrzo je postao i voditeljem instituta. Poslije je počeo voditi i posebnu ljetnu školu za restauraciju fresaka u Saint-Savin-sur-Gartempeu.
Vrhunac svoje međunarodne umjetničke karijere ostvario je 1982. godine, kada je postao prvim hrvatskim slikarom koji je samostalno izlagao u pariškom kulturnom centru Beaubourg, s izložbom pod nazivom Itinéraire d’un graveur.
Na poziv muzeja La Fontaine, u povodu 366. obljetnice rođenja Jeana de La Fontainea, 1987. godine samostalno je izložio bibliografsko izdanje Fables de Jean de La Fontaine u galeriji La Chancellerie. Iste je godine utemeljio L’Académie Virgile, u kojoj je obrazovao generacije mladih grafičara, slikara i restauratora.
Umjetničko stvaralaštvo nadahnuto domovinom i povratak ostavštine
Za vrijeme Domovinskog rata, 1992. godine, Nevjestić je donirao 60 svojih radova za prodajnu izložbu Sloboda, održanu u Rijeci i Puli. Prihod od prodaje bio je namijenjen obiteljima poginulih hrvatskih branitelja i obnovi sakralnih objekata u Hercegovini.
Tragična ratna zbivanja u domovini nadahnula su ga na stvaranje djela koja su nastala u tom razdoblju – četiriju grafičkih mapa pod zajedničkim naslovom Praskozorje: U počast hrvatskom narodu, predstavljenih 1993. godine na izložbi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.
U listopadu 1993. godine četvrti je i posljednji put samostalno izlagao u galeriji La Hune, nakon čega ga je francuska likovna kritika svrstala u sam vrh pariške i europske grafičke umjetnosti.
Krajem 1998. godine priređena mu je retrospektivna izložba u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Tom je prigodom tiskana i opsežna monografija autorice Biserke Rauter Plančić.
Nakon smrti supruge Danielle, u ožujku 2003. godine, Nevjestić je sve manje izlagao, a likovni izraz postupno je zamijenio poetskim stvaralaštvom, pišući pjesme posvećene svojoj jedinoj ljubavi.
Virgilije Nevjestić, slikar, grafičar i pjesnik, umro je 25. kolovoza 2009. godine u Parizu. Iako je taj grad odabrao za mjesto svojega života i stvaralaštva, prema njegovoj želji, cjelokupna je ostavština vraćena u domovinu, zahvaljujući angažmanu njegova nećaka Ivana Nevjestića i njegove obitelji.
Godine 2011. u Franjevačkoj galeriji u Tomislavgradu otvorena je Galerija Virgilija Nevjestića, koja je postala dijelom njezina stalnog postava i trajnim hommageom ovom velikom umjetniku.
Cjelokupna ostavština prvi je put predstavljena javnosti u Zagrebu, u Muzeju za umjetnost i obrt, 2014. godine, na izložbi pod nazivom Dnevnici snoviđenja, koja je izazvala veliku pozornost stručne i šire javnosti.
Ostavština obuhvaća predmete iz umjetnikova pariškog atelijera: namještaj, osobne predmete, priznanja, povelje, grafički alat, dokumentaciju o suvremenicima s kojima se družio, obiteljsku biblioteku, bogatu zbirku fotografija, zbirke poezije, dnevničke zapise i grafičku prešu. Posebno su vrijedne njegove deset tisuća grafičkih ploča, različite tematske grafičko-pjesničke mape, stotine slika i crteža, tisuće grafičkih listova te brojne nedovršene skice.
Povratak umjetničke ostavštine u domovinu i trajno sjećanje na velikog umjetnika
Godine 2020. osnovana je Zaklada Virgilije Nevjestić s ciljem očuvanja, istraživanja i promocije umjetnikova stvaralaštva, ističe se na službenoj mrežnoj stranici Zaklade.
U tekstu povodom predstavljanja Zaklade, objavljenom u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 2021. godine, dr. Snježana Pintarić istaknula je kako je Virgilije Nevjestić bio svestrani umjetnik koji je djelovao na različitim umjetničkim područjima i izražavao se u brojnim likovnim disciplinama.
„Njegov najveći i najznačajniji doprinos hrvatskoj i francuskoj umjetnosti ostvaren je u grafici, mediju koji je najviše odgovarao njegovom umjetničkom senzibilitetu i čijem istraživanju i unapređivanju je posvetio četiri desetljeća intenzivnog rada. Suvereno je vladao raznovrsnim grafičkim tehnikama, što mu je omogućilo da ih kombinira i da eksperimentira s postupcima i materijalima postižući iznimno dojmljive vizualne efekte. Pored sjajnih tehničkih postignuća, njegove radove odlikuje bogata i živa naracija u kojoj se ljudski likovi isprepliću s elementima prirode i urbanih pejzaža u fantastičnim svjetovima nadrealističkog ugođaja. Njegovo grafičko stvaralaštvo iznimno je opsežno i broji tisuće i tisuće grafičkih listova, desetke grafičkih mapa i bibliofilskih izdanja u kojima nas oduševljava svojom snagom imaginacije i sposobnosti pričanja priča profinjenim vizualnim jezikom figuracije s povremenim prodorima u apstrakciju“, istaknula je dr. Pintarić.
U veljači 2023. godine posmrtni ostatci Virgilija Nevjestića i njegove supruge Danielle preneseni su u obiteljsku grobnicu na zagrebačkom Mirogoju, čime je ispunjena i posljednja želja velikog umjetnika. Procesiju i prigodnu molitvu predvodio je fra Vlatko Marić, veliki Nevjestićev prijatelj i tajnik Francuske franjevačke provincije, koji je tom prigodom naglasio kako je umjetnik želio počivati u domovini.
„Virgilije se vraća u domovinu onako kako je i htio. Nama neka bude zajedničko s njime i njegovom Danielle da jedni u druge gledamo s nadom i ljubavlju, jer je to jedino što nam ostaje“, rekao je fra Vlatko Marić.
Iza Nevjestića je ostao iznimno bogat umjetnički opus koji obuhvaća grafičke mape, crteže, bibliofilska izdanja i brojne druge radove. Na pariškom Montparnasseu, gdje je kao zaslužni umjetnik dobio atelijer, družio se s nekim od najvećih umjetničkih i književnih imena svojega vremena, među kojima su bili Pablo Neruda, Salvador Dalí, Ezra Pound, Samuel Beckett i Max Ernst, ali i s hrvatskim književnicima poput Borisa Marune, Tina Ujevića i Dragutina Tadijanovića.
Mostar i Hercegovina – trajna povezanost sa zavičajem
Posebno poglavlje u poslijeratnoj vezi Virgilija Nevjestića s rodnim krajem predstavlja njegova samostalna izložba održana u travnju 2001. godine u Umjetničkoj galeriji Calamus u Mostaru. Taj je događaj imao izniman kulturni značaj jer je mostarska publika tada prvi put imala priliku uživo vidjeti radove umjetnika svjetskoga glasa, koji je tim povodom osobno doputovao iz Pariza. Izložbu je pratio dvojezični katalog pod nazivom Virgil, s predgovorom uglednog francuskog pjesnika i esejista Pierrea Seghersa, koji je mostarskoj kulturnoj javnosti pružio uvid u prepoznatljiv Nevjestićev grafički svijet. Taj je umjetnikov dolazak ostao zabilježen kao jedan od značajnijih likovnih i kulturnih događaja u poslijeratnom Mostaru.
U Galeriji kraljice Katarine Kosače u Mostaru 9. siječnja 2020. godine otvorena je izložba „Hommage Virgiliju Nevjestiću”, kojom je mostarskoj publici predstavljen izbor od 60 radova ovog istaknutog hrvatskog i europskog umjetnika. Izložba je organizirana u suradnji Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, Franjevačkog muzeja i galerije Gorica u Livnu te obitelji Nevjestić.
Postav je obuhvatio grafike, radove nastale kombiniranjem različitih likovnih tehnika i keramička djela, pružajući posjetiteljima uvid u širinu i raznovrsnost Nevjestićeva stvaralaštva. O izložbi je govorio akademski kipar Dalibor Nikolić, tadašnji voditelj Galerije kraljice Katarine Kosače, istaknuvši umjetnikov značaj za europsku grafičku umjetnost i njegov doprinos pariškoj kulturnoj sceni. Ova izložba bila je još jedna potvrda trajne povezanosti Virgilija Nevjestića s Hercegovinom i Mostarom, gradom u kojemu je njegova umjetnost imala posebno mjesto. Mostar još jednom odao priznanje umjetniku koji je, unatoč životu i stvaralaštvu u Parizu, ostao duboko povezan sa svojim korijenima. Virgilije Nevjestić svojim je životom i djelom povezao Bosnu i Hercegovinu, Zagreb i Pariz, a njegovo stvaralaštvo ostaje trajna sastavnica hrvatske i europske likovne baštine.