Autor: Ekonomski stručnjak Vjekoslav Domljan

Zašto  BiH ne ubrzava razvoj i ne postaje razvijena zemlja nego čini sve više postaje i balkanska pozadina? Ako se uporedi BiH sa zemljama njene veličine (zemlje sa stanovništvom 3-4 puta manjim ili većim od stanovništva BiH), zašto BiH ne može dostiže tranzicijske zemalje (Srbija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Slovenija itd.) te potom zemalje s razvijenom tržišnom ekonomijom (Švicarska, Belgija, Danska, Norveška, Finska, Švedska itd.) i postane razvijena zemlja i članica kluba uglavnom bogatih zemalja tj. OECD-ea? (napomena: nema podatka za Albaniju i Kosovo).

Put od dna do vrha

Slika 1 pokazuje BiH i komparativne zemlje. Balon označava veličinu bruto domaćeg proizvoda (BDP) po stanovniku, horizontalna osa veličinu ulaganja u istraživanja i razvoj kao procent BDP dok vertikalna osa pokazuje udio osoba s tercijarnim (fakultetskim) obrazovanjem u stanovništvu starijem od 25 godina. Smatramo da na veličinu dohotka zemlje presudno utiču obrazovanje i istraživanja i razvoj.

Prema podacima World Bank (koje preuzima od UNESCO-a, a on od nacionalnih statističkih agencija koje provode popise stanovništva, kućanstva i/ili radne snage), BiH ima najmanji broj stanovnika s tercijarnim obrazovanjem u odnosu na uporednu skupinu zemalja.  

K tomu još, BiH ima najmanju veličinu ulaganja u istraživanja i razvoj. Ulaže svega 0.20% BDP u istraživanja i razvoj. Dakle, kristalno jasno zašto je BiH pozadina Balkana, a kamoli Europe.

Slabo obrazovanje

Da bi BiH dostigla razinu Švicarske tj. povećala dohodak po stanovniku s 6180  na 87950 US$, treba povećati ulaganja u istraživanja i razvoj s 0.2 na 3.4% BDP i udio stanovnika s tercijarnim obrazovanjem sa 10.6 na 36.9%.

Kod obrazovanja treba imati u vidu ne samo kvantitet nego i kvalitet obrazovanja. Naime, u ovih 10.6% uključeni su i oni s lažnim diplomama i oni koji se obrazuju na fakultetima čija je jedina funkcija osigurati papir kojim se podobni zapošljavaju u elektroprivredama, telekomima i drugih uljebljanama u grupnom vlasništvu.

 Kad se to isključi treba vidjeti stvarnu struktura tog kadra. Drugim riječima, koliko je onih s društvenih, prirodnih, tehničkih i drugih nauka i koliko se ta struktura podudara s potrebama privrede i društva odnosno osigurava globalnu konkurentnost bh. ekonomije i društva.

Prema istraživanju J. B. Madsena i F. Murtina za Veliku Britaniju, koje je obuhvatilo razdoblje od 1270. do 2010. god., obrazovanje je najvažniji činilac razvoja. U tom razdoblju dohodak po stanovniku Velike Britanije rastao je po stopi od 0.5% godišnje, čemu su najviše doprinijeli porast obrazovanosti (59%), rast domaćih inovacija (16%), rast kapitalne opremljenosti rada (29%), povećanje udjela zaposlenih u ukupnom stanovništva (10%) te smanjenje stanovništva (-14%).

Osnovno obrazovanje stanovništva je bilo važno u predindustrijskom dobu dok je za suvremeno društvo važno tercijarno obrazovanje. I to ne uobičajeno tercijarno obrazovanje tj. puki transfer znanja, nego ono usmjereno na sticanja kompasa inavigacijskih vještina koje pomažu pronalaženju vlastitog puta u sve složenijem, nemirnijem i neizvjesnijem svijetu.

Prema najnovijim teorijama razvoja, ideje su te koje, dugoročno gledano, pokreću društvo i vode ga do većeg blagostanja. Naime, pojedinci su motivirani prisvajanjem monopolnih renti. Ako novu ideju pretvore u komercijalni proizvod, imaće monopolnu rentu. I uživat će u njoj dok neki drugi ne smisle nešto bolje. To je kreativna destrukcija, kako je to prije skoro stoljeće nazvao Schumpeter. Poduzetnici s novim idejama uništavaju poduzetnike sa starim idejama.

Još sa sveučilištem 1.5 i profesorom 1.0

U BiH u tercijarnom obrazovanju dominira profesor 1.0 tj. profesor koji sjedi pred gomilom studenata koji ga slušaju da se i „muha ne čuje“ i s kojima nemaju interakciju.

No, kod sveučilišta 4.0 studenti se pripremaju za predavanja na kućnim pripremama uz pomoć instruktivnih videa i drugih materijala. Potom u učionici raspravljaju, postavljaju pitanja i provode vježbe na dopunskim zadacima.

Pri tome sjede u grupama, i glasno raspravljaju dok nastavnik sjedi mirno i pomaže u razrješavanju odnosnih problema. Profesor 4.0 nije puki prijenosnik znanja nego osoba koja zajedno sa studentima stiče nova znanja.

Einstein je govorio da je mašta važnija od znanja. Tom gledištu se prilagodilo i obrazovanje 4.0, posebice sveučilište 4.0 Umjesto STEM (eng. science, technology, engineering, mathematics tj. znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika) uveden je STEAM. Dodana je umjetnost (engl. art). Stoga su moderna sveučilišta kreatehnivna, pošto kombiniraju  znatiželju i maštu (kreativnost) s tehnologijom.

Obrazovanje radi ljubavi prema znanju i radi proširivanja vidika je prošlost. Studenti su danas prisiljeni dobro porazmisliti o školarini koja se mora platiti, vremenu i trudu koje moraju uložiti kao i o prihodima koje će im to obrazovanje donijeti.

U srednjem vijeku pa do izuma parnog stroja (najvažnijeg izuma u povijesti čovječanstva) sveučilište je bilo u službi religije. S druge strane, postindustrijska sveučilišta su u službi istraživanja koja promoviraju tehnološki napredak i ekonomski rast. Proces razvoja sveučilišta je trajao nekoliko stoljeća i prošao je kroz četi glavne faze.

Sveučilište 1.0 je metafizičko sveučilište, koje je postojalo od srednjeg vijeka do 18 stoljeća, bilo je neformalno, pod kontrolom vjerskih institucija i otvoreno privilegiranoj manjini, posebice upravljačkim slojevima društva.

Sveučilište 2.0 je istraživačko sveučilište koje se razvija od 19. stoljeća do 1960-tih godina. Osiguralo je formaliziranost i masovnost obrazovanja. Sveučilište 3.0 je poduzetničko sveučilište, koje se razvija od 1970-tih do 2000-tih godina. Donijelo je uključenje digitalnih naprava u obrazovanje te osiguralo povezanost obrazovanja sa socijalnim, ekonomskim i prirodnim okruženjem.

Sveučilište 4.0 je „sveučilište za druge“, koje vodi računa o ljudskom, socijalnom i okolišnom kapitalu, koje se razvija od 2010. god. Donijelo je personalizaciju učenja s fleksibilnim, dinamičnim i adaptivnim obrascima učenja koji postiče kreativnost i globalnu konkurentnost. Poseban naglasak daje odnosu prema okolini, stoga je i ekološko sveučilište.

Niko kao MI(T)

U kojem pravcu aktualna sveučilišta u BiH treba dalje razvijati najbolje pokazuju primjeri Massachusetts Institute of Technology (MIT) i Université Paris-Saclay.

Od 1861. god. do danas MIT je razvio brojne centre i laboratorije, među kojima se ističu nuklearni reaktor, računarski centar, geofizička i astrofizička osmatračnica, linearni akcelerator, svemirski istraživački centar, laboratorija za umjetnu inteligenciju, centar za kongitivnu znanost itd.

Kroz MIT su prošli kao studenti, istraživači ili nastavnici 97 nobelovaca, 26 dobitnika Turingove nagrade ('Nobelova nagrada za računarstvo') i osam dobitnika Fieldsove medalje ('Nobelova nagrada za matematiku' za osobe mlađe od 40 godina).

MIT je već dugo vodeći među sveučilištima po veličini ulaganja u istraživanja i razvoj financiranih izravno  od privrede. Tako ostvaruje četvrtinu svojih ukupnih ulaganja u istraživanja i razvoj. Njegovi studenti, nastavnici i istraživači surađuju s preko 800 kompanija.

Za nedavno formirani Université Paris-Saclay predsjednik Emmanuel Macron kaže da je “MIT à la française”. Francuzi su se nekad opirali internacionalnom rangiranju sveučilišta, no kad su to prihvatili i počeli raditi na popravljanju rejtinga Paris-Saclay je prvi na svijetu po matematici, 14. na svijetu te ukupno treći u Europi, odmah iza Cambridgea Oxforda.

Moderna sveučilišta nastoje postići transfer invencija i inovacija sa sveučilišnih prostora na tržište. To podupiru kroz znanstvene parkove, tehnopolise, inkubatore, urede za transfer tehnologija i sl.

Ni ulaganja ni istraživača

Inovacije, obrazovanje i usvajanje informacijskih tehnologija su u središtu strategije rasta EU. Ta strategija se temelji na gledištu da postoji jaz u produktivnosti između Europe i njenih konkurenata, koji se javlja, kako smatra EU, zbog nedovoljnih ulaganja u istraživanja u razvoj i nedovoljne upotrebe informacijske tehnologije. A šta tek kazati za jaz u produktivnosti između BiH i zemalja komparatora, posebice imajući u vidu praktički nepostojanja ulaganja u istraživanja i razvoj u BiH.

Već je istaknuto da BiH ulaže najmanje od zemalja komparatora u  istaživanja i ravoj (I&R). Pri tome treba imati u vidu da se ulaganja u I&R u BiH smanjuju. BiH je, promatrano apsolutnim iznosima više ulagača u I&R 2012-2014. nego 2019. god. Od 2013. god. ulaganja u I&R relativno opadaju, tj kao udio u BDP.

Na poslovima I&R u Bosni i Hercegovini u 2019. god. bile su zaposlene 2883 osobe, s punim i nepunim radnim vremena. Izraženo ekvivalentom punog radnog vremena na poslovima I&R bilo je zaposleno 2.037 osobe od čega tri četvrtine otpada na istraživače dakle oko 1500 istraživača.

Tih 1500 istraživačka je raspoređeno ovako: 1323 u visokom obrazovanju, 140 u privredi i 35 u državi.Od ukupno broja jedinica koje su u 2019. god. obavljale djelatnost I&R 60,8% otpada na visoko obrazovanje, 28,4% poslovni sektor, 9,5% državni sektor i 1,3% neprofitni sektor.

Kratko kazano, nema istraživanja i razvoja pa tako ni napretka. Nažalost, na dnevnom redu BiH politike ova pitanja nisu na dnevnom redu. Svojedobno nisu bila ni u SAD ni Europi.

Naime, prve politike usmjerene na poticaje I&R u SAD i Europu bile su inspirirane usponom japanske ekonomije koja je postizala visoke stope rasta do 1990-tih na temelju snažne tehnološke osnove i snažne privrženosti politici I&R. Da li će bh. vlasti izvući pouku, ostaje da se vidi.