Piše: Dragan Bradvica

U Bosni i Hercegovini nije nikakva novost da političke (kvazi)elite narodima i žiteljima plasiraju priče kako im je dobro, kako napredujemo u svim segmentima života, kako se nigdje ne živi kao ovdje dok oni sjede ispred praznog tanjura te je iz dana u dan sve više onih koji jedinu šansu za obrok imaju u pučkim kuhinjama pa čak i kontejnerima.

Nije ništa neobično da se ljudima koji svakodnevno voze po cestama koje izgledaju kao da je jučer završio rat serviraju priče o velebnim infrastrukturnim objektima, koji doduše i postoje ali jedino na YouTube prezentacijama.

Nije naravno ništa novo da se iz dana u dan plasiraju priče kako će država, entiteti ili županije propasti ako se ne uzmu nove milijarde i milijarde maraka kredita ali političari ne bi da se kontrolira utrošak novca, zapošljavanja u javnu službu i javne nabavke.

Zašto i bi, kada u jeku najveće zdravstvene krize u posljednjih sto godina i recesije stoljeća novac s pomoći gospodarstvu preusmjere na opremanje svojih ureda, kupovinu umjetničkih djela za iste te nabavku luksuznih automobila. Pa zbog čega onda da se svi zgražamo i na posljednje izjave kako BiH uopće ne kasni s imunizacijom stanovništva za europskih zemljama?

Pričam ti priču…

Da, bez ikakvog ustručavanja predstavnici bh. institucija posljednjih mjeseci tvrde upravo to. Krajem veljače kada je u cijeloj zemlji bilo tek dvije tisuće doza cjepiva iz Ministarstva civilnih poslova BiH u priopćenju su tvrdili 'da ne možemo govoriti kako cijepljenje u BiH kasni za drugim državama ili da nije počelo'. U ponedjeljak je i član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović poslao sličnu poruku: 'BiH ne zaostaje u procesu imunizacije stanovništva za ostalim državama zapadnog Balkana, ako izuzmemo Srbiju'.

Sve to se naime događa u trenutku kada u državi koja barem službeno ima oko 3,5 milijuna stanovnika je došlo ukupno 52 tisuće doza cjepiva. Sve to se događa u vrijeme u kojem smo, prema službenim podacima a ne prema umjetničkom dojmu autora ovih redaka, po stopi cijepljenja protiv koronavirusa smo na dnu svjetske liste, iza Ruande, Kambodže i Zimbabvea. Nadalje, isto tako prema službenim podacima, naša država je po smrtnosti od koronavirusa druga u Europi i deveta u svijetu. Primjerice, ispred nas su Namibija, Bocvana, Zambija…

U pojedenim zoološkim vrtovima u SAD-u se čak cijepe i životinje, a naše vlasti ne mogu osigurati iole dovoljne količine cjepiva za svoje narode. Dok u svijetu se vodi računa i o cijepljenju životinja u BiH institucije vode računa o PR-u i kako samo plasirati priče te iskriviti stvarnost. Dok se oni cijepe naši sugrađani imaju imaginarna cjepiva. I, ono što je najgore, ogromna većina ljudi šuti.

Šuti i trpi pa čak i kada zbog toga bukvalno gube živote. I dalje smo spremni slušati notorne laži, prazne dnevnopolitičke fraze, priče o ratovima od prije sto godina, o herojima i zločincima… Priče koje nikuda ne vode, a u međuvremenu ne mogu djeci osigurati tri obroka dnevno ili platiti račune. Nevjerojatna lakoća ignoriranja činjenice da nam dnevno umire 50, 60 ili 70 ljudi dok mi upijamo priče o domoljubima i izdajnicima, nadležnostima, borcima za prava naroda.

Dok su se ti 'borci' već cijepili u inozemstvu, dok su za mandat ili dva postali milijunaši, dok zimuju i ljetuju na najeminentnijim svjetskim destinacijama običnim smrtnicima ne da su ostavili mrvice, nego tek priče.

Dno dna

Tome svjedoči čitav niz službenih podataka koji demantiraju svu priču koju nam seriviraju političari. Tako smo prema Indeksu konkurentnosti najgora država u Europi, društvo nam na listi prave Iran, Bocvana, Alžir, Tunis, prema Doingbusiness druga najgora država u Europi, društvo na listi nam prave El Salvador, Sveta Lucija i Nepal, najgora smo država u Europi za poslovanje prema istraživanju Forbesa, najgori smo za pokretanja online biznisa u Europi, prema Indeksu korupcije druga smo najgora država u Europi, društvo na listi nam prave Vijetnam, Tajvan, Panama, prema Indeksu demokracije druga smo najgora država u Europi, društvo na listi nam prave Sijera Leone, Zambija, Uganda, Guatemala, Maroko…

Prema kvalitetu putne infrastrukture BiH je na 121. mjestu, iza država poput Tadžikistana, Burundija, Benina i Etiopije. Nadalje, podaci Agencije za rad i zapošljavanje BiH pokazuju kako imamo 814.715 zaposlenih i 413.254 nezaposlene osobe (stopa registrirane nezapisanosti čak 33,9 posto), od ovog broja zaposlenih čak 421.012 zaposlenih ima prosječnu plaću od oko 700 maraka. Sindikalna potrošačka korpa za četveročlanu obitelj za siječanj 2021. bila je 2.044,23 marke.

Što se još treba dogoditi da podignemo glas i ova država, svi njeni narodi i žitelji počnu živjeti život dostojan čovjeka?