PREDSJEDNICA Europske komisije Ursula von der Leyen toliko je usredotočena na ideju da njezini unuci prestanu koristiti društvene mreže da je, čini se, zaboravila provjeriti pravne temelje. Posljednjih tjedana izazvala je pozornost javnosti svojim zalaganjem za uvođenje minimalne dobi za korištenje društvenih medija u Europskoj uniji, piše Politico.

Navodeći snažan pritisak iz glavnih gradova EU-a za definiranje digitalne punoljetnosti, von der Leyen je na događaju u New Yorku izjavila: "Kao majka sedmero djece i baka petero unučadi, dijelim njihovo mišljenje". Dodala je: "Svi se slažemo da mladi ljudi trebaju doseći određenu dob prije nego što puše, piju ili pristupaju sadržaju za odrasle. Isto se može reći i za društvene mreže".

Međutim, von der Leyen je previdjela ključnu činjenicu: nacionalne vlade, a ne EU, odgovorne su za postavljanje dobnih granica za alkohol i duhan. Prema pravnim ugovorima Unije, Komisija može koordinirati pravila o zdravlju, ali ih ne može usklađivati na razini cijelog bloka.

"Postoji značajno pitanje ima li Europska unija uopće ovlasti učiniti to", rekao je Peter Craddock, partner u odvjetničkom uredu Keller & Heckman u Bruxellesu, koji pruža pravne usluge tvrtkama društvenih medija. Von der Leyen je u svom godišnjem govoru o stanju Unije najavila da će zadužiti stručnu skupinu da istraži treba li i kako implementirati takvu zabranu, no mnoga su pitanja otvorena, poput razine autonomije za države članice i opsega same zabrane, prenosi Index.

Podsjetimo, glasnogovornik Komisije Thomas Regnier još je u lipnju izjavio da zabrana na razini EU-a "nije ono što Europska komisija radi. Nije to smjer u kojem idemo. Zašto? Jer to je prerogativ naših država članica". Čini se da se taj stav nije promijenio. "Trenutno ne vidimo pravnu osnovu za harmoniziranu zabranu društvenih medija za djecu na razini EU-a", potvrdila je Fabiola Bas Palomares iz Eurochilda, skupine za prava djece.

Mnogi zakoni, bez rješenja
Kao jedan od mogućih pravnih puteva spominjala se Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR), koja postavlja dob od 13 godina kao najnižu moguću za pristanak maloljetnika na obradu osobnih podataka. Ipak, zakon dopušta državama članicama da tu granicu podignu. Stručnjaci upozoravaju da GDPR nije osmišljen kao alat za nametanje "digitalne punoljetnosti".

Drugi mogući put je revizija Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, koja se odnosi na platforme za dijeljenje videozapisa i bit će revidirana sljedeće godine. No, kao direktiva, ona državama ostavlja značajan manevarski prostor u primjeni i primarno je usmjerena na zaštitu djece od sadržaja za odrasle, a ne na potpunu zabranu pristupa.

Spominje se i Akt o digitalnim uslugama, no smjernice unutar njega nisu obvezujuće i prepuštaju dobna ograničenja zemljama EU-a. Glasnogovornik Regnier prošli je tjedan naglasio da taj akt "nije pravna osnova koja će nam omogućiti postavljanje minimalne dobi". U pripremi je i Akt o digitalnoj pravednosti, no stručnjaci smatraju da je prekasno za uključivanje tako velike mjere u taj zakon.

Mogu li i trebaju li?
Upozorenja o zdravstvenim rizicima ovisnosti djece o društvenim mrežama stižu sa svih strana - od vodstva EU-a i vlada do zdravstvenih stručnjaka. Unatoč tome, mnogi sumnjaju da je potpuna zabrana ispravan put.

Fabiola Bas Palomares ističe da je zabrana nespojiva s pravima djece na "zaštitu, informiranje, obrazovanje, slobodu izražavanja i igru", koja su "značajno omogućena" upravo društvenim medijima.

"Zabrana društvenih medija značila bi nerazmjerno ograničenje dječjih prava i možda bi ih potaknula prema situacijama većeg rizika i slabijeg nadzora", rekla je. "Prije pribjegavanja proizvoljnim dobnim ograničenjima, EU bi se trebala usredotočiti na iskorištavanje i dopunjavanje alata koje već imamo".