Vrijeme radi za Dodika, tzv. političko Sarajevo se bavi samo sobom, HDZ-u BiH važne samo njihove pozicije i novac

Quo vadis, Bosno i Hercegovino?
Piše: Dragan Bradvica
dragan@dnevni-list.ba
Umjesto političke i ekonomske stabilizacije Bosna i Hercegovina polako, ali sigurno tome u još dublju i politički i ekonomski glib. Vlati na gotovo svim razinama ili su do bola nesposobne ili gledaju jedino i isključivo svoje interese, međunarodna zajednica kako smo do jučer poznavali više ne postoji, ekonomske (ali i ljudske) slobode su na kušnji kao nikada do sada. To jeste idealno vrijeme za krize i u uređenim sustavima (što se i događa), a kamoli u propalim sustavima kakav je naša zemlja već tridesetak godina.
Ono što je u aktualnoj situaciji opasno jeste što je u pitanju opstanak same države, a ukoliko u ovakvim uvjetima dođe do de facto raspada BiH veliko je pitanje što se to povući za sobom u regiji, ali i cijeloj Europi. Upravo zbog toga gotovo nikome nije u interesu da BiH više nema, ali je problem što nebrojeni broj 'igrača' u regiji i šire rješenje ove krize vide na dijametralno suprotan način.
Znamo li što želimo?
U svemu tome jednako veliki problem jeste što nitko u našoj zemlji ili ne želi ili ne zna riješiti trenutne turbulencije.
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i SNSD-a, krenuo je 'all in' i počeo ustavni udar. Na to je, istina, dobio odgovor pravosuđa, ali nitko u zemlji ne zna kako Dodika privesti pravdi. Time samo još jednom pokazuju kako su bh. institucije same sebi svrha i nemaju niti znanja niti snage uraditi bilo što. Jer dok god je Dodik na slobodi, vodi procese, putuje po inozemstvu države je sve manje. I njemu je jasno kako će prije ili kasnije morati sjesti za pregovarački stol i odustati od dijela onoga što trenutno provodi, ali dio toga želi zadržati. Ukoliko se pak to dogodi jasno je kako države više nema.
Oporba iz RS-a je uistinu pokazala kako se ne boji Dodika i nebrojenih etiketiranja, kako je spremna za dogovore i pokušaj izlaska iz rupe u kojoj se nalazimo. Međutim, čini se kako oni sada u vlasti ne odgovaraju nikome – niti tzv. političkom Sarajevu niti HDZ-u BiH niti međunarodnoj zajednici.
A stranke iz tzv. političkog Sarajeva se i dalje gotovo isključivo bave same sobom. Opskurna sarajevska 'trojka' (SDP, NiP, NS) jedino i isključivo gleda kako ostati na vlasti. Zbog toga 'kleče' pred liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, a do recentne krize isto su radili i pred Dodikom.
Jasno je i zbog čeka – ostanak u foteljama, plaće, beneficije, natječaji, uhljebljivanje... Oni jedine neprijatelje vide u SDA, DF i SBiH pa i u aktualnoj krizi više se bave njima, nego Dodikom. Isto tako, SDA, DF i SBiH samo čekaju da se katastrofalnim potezima 'trojka' sama eliminirana iz vlasti nakon Općih izbora 2026. godine. Niti oni ne žele previše sada ulaziti u bilo kakve konkretne poteze, pravdajući se kako su oni oporba.
Čović i HDZ BiH u svemu su i dalje proračunati. Njima ova kriza može dobro doći da u Federaciji uzmu i ono što do sada nisu. A sve pod izgovorom izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH (za kojim Hrvati vape jer će im omogućiti da budu jednakopravan narod u BiH) koji oni sami ne rješavaju dvadesetak godina koliko su u vlasti. Iako bez problema od podkapacitiranih 'trojkaša' dobivaju sve što žele, navodno ne mogu i izmjene i dopune Izbornog zakona BiH. Stoga se čini kako će Čović samo nastaviti zauzimati pozicije u vlasti u BiH i FBiH kako bi što jači dočekao Opće izbore.
Potonuće
Prema tome, Dodik čeka da se međunarodna zajednica umori od aktualne situacije, jednostavno kaže kako je sada ovo stanje stvari na terenu i da ju kao takvu prihvata. Tzv. političko Sarajevo se samo brine tko će tamo biti 'šerif u gradu', pa makar to značilo da se takvim ponašanjem de facto ruši država. Čović i HDZ BiH politiku samo vidi kao zauzimanja plijena, pa kakva god buduća organizacija države bude njima je samo važno uzeti svoj 'dio kolača', javna poduzeća...
U takvoj situaciji nikoga ne zanima što ekonomski tonemo sve dublje, što nam industrija pada, promet iste, što nam raste nezaposlenost, što inflacija ponovno divlja... Političkim (kvazi)elitama život običnog čovjeka svakako je enigma – oni žive u paralelnoj stvarnosti, s milijunima na računima i nebrojenim nekretninama i inom imovinom.