Sve je više vršnjačkog nasilja na našim prostorima. Mladi se okreću internetu, koji je prepun nasilnog sadržaja, i sve manje komuniciraju s roditeljima, piše portal Fokus.

Sve se uglavnom završava na prijavama da se dogodilo nasilje među vršnjacima, a to potvrđuje i nedavni slučaj iz Osnovne škole Lukavac Grad u Lukavcu. Jedan učenik zadobio je tjelesne povrede, psihičku traumu, a roditelji svakodnevni strah, kada njihov sin odlazi u školu.

Niti jedan roditelj ne očekuje da će svoje dijete, kada ga pošalje u školu, pronaći sa teškim povredama i modricama.

Ni Irma Čenanović se tome nije nadala kada su je pozvali iz škole njenog sina i kazali da treba da dođe po njega. A kada je došla, kroz suze priča za FTV, nije mogla vjerovati, u kakvom stanju je zatekla svoje dijete: “Tamo sam došla i vidjela sam svoje dijete u vrlo lošem stanju. Sav je bio otekao. I nos i oko je bilo crveno. Držao je maramicu, nastavnica mu je neka dala vlažnu maramicu. Ja njega još vodim na razgovore kod psihijatra, kod psihologa. Po danu je sve super, tu smo svi i dođu mu drugovi i izađe napolje, pustim ga, ali navečer kad legne, to je malo teže”.

A poslije nemilog događaja, zatim pregleda ljekara, došao je i dan kada Irmin dvanaestogodišnji sin treba ponovo da se vrati u školske klupe. Za Irmu svaki odlazak njenog sina u školu sada je prožet strahom: “Toliki je strah ostao u meni – šta će biti ako ga sretne? Jer je taj mali ostao u istoj školi, samo su ga premjestili u drugo odjeljenje”.

Direktorica Osnovne škole Lukavac Grad Lejla Kovačević izjavila je da je odmah po uzimanju izjava, odnosno po završetku protokolarnog dijela, podnijela disciplinski postupak – razredna nastavnica je na bolovanju, tako da ona ima ovlaštenje.

O ovom slučaju upoznat je i MUP Tuzlanskog kantona, kao i Kantonalno tužilaštvo.

“Policijski službenici su postupajući po navedenoj prijavi poduzeli potrebne mjere i radnje u okviru svojih nadležnosti s ciljem provjere navoda prijave i utvrđivanja tačnog činjeničnog stanja, o čemu je takođe obaviješten kantonalni tužilac, a o događaju je upoznat i Centar za socijalni rad Lukavac”, priopćeno je iz Uprave policije MUP-a TK-a.

Niti jedno dijete se ne rađa kao nasilnik. Njega tako oblikuju okolina, internet prepun scena nasilja, pa čak i loši obiteljski odnosi. A kada zakažu roditelji, okolina, pa i školstvo i kada već dođe do problema, nadležne institucije donose odluku o upućivanju djeteta u Odgojni centar.

“Mi moramo imati uvid u to šta nam djeca rade, čime se bave, kako se ponašaju u školi. Ako imaju tu tendencu da su nasilna, onda treba razgovarati sa djetetom. Šta te dovodi do takvog ponašanja? Ne možemo sami riještiti problem? Idemo kod stručnjaka”, ističe psihoterapeutkinja Vahida Djedović.

“Taman da se radi i o nasilju trećeg nivoa, ako imate roditelje – i jedna i druga strana – koji razumiju jedni druge i posvete se tome, onda postoji i mogućnost da djeca budu u daljnjem školovanju”, kaže Izet Numanović, direktor Pedagoškog zavoda TK-a.

“Mi smo jedina ustanova u kantonu koja radi jedan na jedan. Ti sjediš tu, on sjedi ovamo. Ti sad sa njim komuniciraš. Moraš biti i brat i sestra i otac i majka i nena i djed. Ti moraš sa njim sve biti da bi ti on se tebi otvorio”, objašnjava Faruk Durmić, direktor JU Odgojni centar TK-a.

A da bi se broj slučajeva vršnjačkog nasilja smanjio, neophodno je prije svega prepoznati ozbiljnost ovog problema, zatim raditi sa djecom – kako na prevenciji tako i na edukaciji i posljedicama onoga što nasilje nosi. Jer, kako struka navodi, niko neće postati nasilnik ako je zadovoljan i sretan.