Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija zakazalo je za 15. svibanj debatu o Bosni i Hercegovini. Nije objavljeno šta će biti konkretno tema, niti tko će se obratiti na sjednici.

Ujedinjeni narodi uskoro bi trebali odrediti datum usvajanja bučno  najavljene rezolucije o Srebrenici. Misterija je zbog čega je došlo do odgađanja, jer je praktično sve proceduralno završeno i to je izazvalo raznorazne špekulacije. 

Ipak, nekako je najbliža opcija da je u zadnji tren predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nakon debakla u raspravi u New Yorku zemljama Zapada ponudio određene ustupke kako bi zauzvrat za Srbe dobio bitne pravne i političke olakšice. 

Kompromis Vučića i Zapada?

Naime, u zadnje vrijeme, vjerojatno iz straha od teških posljedica po Srbiju i srpski narod u cjelini, Vučić i Milorad Dodik su uz pristanak poglavara srpske Pravoslavne crkve Porfirija najavili održavanje 'Vaskršnjeg sabora' predstavnika Srba iz regije.  

Dodik je zaprijetio odcjepljenjem Republike Srpske, a mnogi su u pozadini okupljanja Srba prepoznali i narušavanje stabilnosti i sigurnosti i u drugim državama gdje su Srbi 'ugroženi', na Kosovu, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji.  

S obzirom da su odgođeni i usvajanje Rezolucije o Srebrenici, ali i okupljanje Srba, analitičari u regiji i u inozemstvu su skloni ustvrditi, kako su Zapad i Vučić u tajnosti sklopili neku vrstu kompromisa. U rezoluciji neće pisati o kolektivnoj odgovornosti Srba, a s druge strane pretpostavlja se da Milorad Dodik ipak neće i službeno razvrgnuti zajednicu s državom BiH.  

Sjedinjene Države su podržavale i ranije rezolucije kojima se potvrđuje genocid u drugim situacijama u svijetu, a koje su potvrdili međunarodni sudovi.

- Komemoracija povijesnih istina i prihvaćanje činjenica regiju pokreće naprijed duž staze pomirenja. S obzirom na nova negiranja genocida koja su se čula u zemljama Zapadnog Balkana, Sjedinjene Države vjeruju da je važno obilježiti sjećanje na genocid u Srebrenici, na ovaj način. Ova rezolucija nije usmjerena niti protiv jedne pojedine države, niti se njome nameće kolektivna odgovornost, nijednoj etničkoj grupi, zaključuje State Department.

Pandorina kutija

Predsjednik  Srbije  Aleksandar  Vučić  tvrdi da se rezolucijom o genocidu u Srebrenici otvara Pandorina kutija iz koje će izaći samo problemi i dodatne podjele u svijetu. Drsko je zaprijetio Njemačkoj i Hrvatskoj da će pokrenuti usvajanje Rezolucije za počinjeni genocide u Drugom svjetskom ratu.

- Dan poslije toga će Rusi podnijeti zahtjev za rezoluciju kojom će se osuditi njemački genocid nad ruskim i sovjetskim narodom. I mi ćemo za to što su Nijemci uradili, i za to što su Hrvati uradili, i mnogi drugi, govorio je patetično Vučić.

On je ponovio da je suština inicijative za donošenje rezolucije o genocidu u Srebrenici "kolektivna osuda srpskog naroda i dodatni pritisak na jednu suverenu zemlju koja ima svoje institucije i nije samo faks mašina koja potpisuje sve što joj je naređeno".

Presuda iz 2007. trebala bi poslužiti kao činjenica i argument za zahtjev države BiH o ukidanju Republike Srpske zbog kriminalnog načina na koji je nastala. Ovo isto tako objašnjava nervozu čelnika Republike Srpske kada se javno suprotstavljaju sintagmi da je “RS genocidna tvorevina“ i prijete tužbama za govor mržnje. 

To govori da su čelnici Srbije i Republike Srpske svjesni koje posljedice potvrda genocida na nivou RS-a može imati za stvaranje neke buduće srpske države koja bi uključivala i teritoriju RS-a.

Odgovornost

S druge strane, politički protivnici Bakira Izetbegovića požurili su s neutemeljenom konstrukcijom kako je Rezolucija o Srebrenici dijelom i amnestija Izetbegovića i brisanje “veleizdaje” koju je počinio kada je pokrenuo jalovu revizije presude u Haagu protiv Srbije i kada je sramno o njezinoj propasti i prije odluke obavijestio predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. 

Svjetski poznata stručnjakinja za međunarodno pravo Ivanka Tromp smatra kako Rezolucija ipak otvara prostr za pokretanje nove revizije i kako je vrlo opasna za Srbiju i RS.     

-Dakle, Bosna i Hercegovina bi u potpunosti trebala iskoristiti sve pravne i političke opcije koje proizlaze iz presude 2007. Za početak, ovom presudom bi se trebao osporiti status Republike Srpske kao teritorijalno-političkog entiteta, kazala je Tromp.

Poslovično umjereni i staloženi Mladen Ivanić, bivši član Predsjedništva BiH upozorava kako famozna Rezolucija već homogenizira Bošnjake i Srbe u dva suprotstavljena tabora.

-Mislim da je Dodiku kao opravdanje onoga što je radio posebno poslužila ova nepotrebna epizoda koja se desila s Rezolucijom o Srebrenici. Mislim da će rezultati svega toga biti izuzetno negativni i dovelo je do homogenizacije Bošnjaka na jednoj strani i Srbima. Skoro 30 godina poslije kraja rata mi ponovo proživljavamo iste tenzije, strahove i naduravanja koje ne mogu ništa dobro donijeti. Dodik je samo dobio neku argumentaciju da može nastaviti ono što je do sada radio. Ne mogu samo Dodika činiti odgovornim za ovo stanje, za ovo su odgovorni svi politički akteri koji su posebno učestvovali u vezi sa svim ovim u Srebrenici, kazao je Mladen Ivanić.

Što kaže Milović?

Zašto se baš u ovom periodu, toliko godina nakon presude Međunarodnog suda o genocidu u Srebrenici, pokrenula ideja o rezoluciju o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a?

-Nije slučajno da se sada razmišlja o Srebrenici. Uobičajeno je da se svakih pet godina napravi iskorak u obilježavanju genocida u Srebrenici na globalnom nivou. Kao što znamo, 2015. godine je to bila inicijativa da se preko Vijeća sigurnosti UN-a izglasa rezolucija o genocidu, iza koje je stajala Velika Britanija. Ta rezolucija je trebala potvrditi da se u Srebrenici desio genocid. To je bio logičan slijed obilježavanja godišnjice 2015. s obzirom na to da su u nekoliko presuda na ICTY-u zločini u Srebrenici pravno kvalificirani kao genocid. Isto tako, najvažniji sud na svijetu, Međunarodni sud pravde (ICJ), u presudi protiv države Srbije, potvrdio je da su u Srebrenici u srpnju  1995. srpske snage izvršile zločin genocida. Ovaj UN-ov sud je potvrdio kvalifikaciju zločina kao genocid, ali nije potvrdio u presudi da je Srbija kao država odgovorna za planiranje i izvršenje zločina genocida nego je ona proglašena odgovornom što nije spriječila zločin. Za zločine genocida po ovoj presudi ICJ-a tereti Republiku Srpsku, odnosno njeno političko i vojno vodstvo. Ove presude nisu spriječile Rusiju da upotrijebi svoje pravo veta, kao stalna članica Vijeća sigurnosti, i blokira donošenje rezoluciju 2015. godine. Rusija je tada još imala reputaciju i snagu da se odluči na ovaj korak. Jer trebamo znati da niti jedna stalna članica Vijeća Sigurnosti UN-a (SAD, Velika Britanija, Francuska, Kina i Rusija) ne upotrebljava rado pravo veta.  

Kako god, strašni zločin genocida u Srebrenici je tragičan događaj koji oslikava svu ratnu nehumanost devedesetih godina, patološku spregu monstruoznih političkih odluka i njihovih izvođača koji su odveli u smrt preko 8.372 Bošnjaka, djece, žena, muškaraca, mladih i starih. Sam pojam genocid, još od prve definicije Raphäela Lemkina iz 1944. koja će kasnije biti inkorporirana i u Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1946., posjeduje kolektivnu odrednicu: suštinski, radi se o radnjama koje za cilj imaju potpuno ili djelomično poništenje jedne grupe, bilo da se radi o nacionalnoj, etničkoj, rasnoj ili vjerskoj. Događaji iz Srebrenice su upravo takvi. Tragični događaj genocida koji je obilježio jedan narod – Bošnjake, predstavlja istovremeno i univerzalno mjesto ljudske patnje koje zahtijeva jednu dublju refleksiju o samoj prirodi ili kulturi mira, briljantno je skenirao tragediju dr. Pavle Milović, ugledni hrvatski intelektualac iz Sarajeva.