Bauk bojkota izbora u BiH se širi državom i gotovo da postaje političko pomodarstvo na sve tri nacionalne sfere.

Poput uvrijeđenih nevjesta taj kontroverzni potez povukle su “probosanske”, “patriotske” snage u ranjivoj Srebrenici nakon što je Središnje izborno povjerenstvo odlučilo da se u gradiću gdje je počinjen genocid ponove izbori, osim u dijelu glasovanja dijaspore.

Stožernik Dragan Čović je odlučio bojkotirati ponovljene izbore za nečelnika Travnika, opet nakon, istina vrlo dvojbene, odluke Središnjeg izbornog povjerenstva da žitelji najvećeg grada u Lašvanskoj dolini u travnju ponovno izađu na glasačka mjesta budući je kandidat SDA, dr. Mirsad Peco umro na dan izbora. 

Srpski nacionalni  poglavica Milorad Dodik je nedavno ozbiljno zaprijetio bojkotom parlamentarnih izbora, bijesan zbog sadašnjeg saziva Središnjeg izbornog povjerenstva i nekih odluka koje se tiču ponavljanja izbora u RS-u. 

Osobne sujete trojice poglavica

Zanimljivo je, dakle, i upadljivo kako su sva trojica nacionalnih lidera, Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik revoltirani odlukama SIP-a, a uz to čelnici HDZ-a BiH i SNSD-a to tijelo i osporavaju i tretiraju ga kao nelegitimno i nezakonito popunjeno. 

U konačnici nikakvog ozbiljnijeg efekta neće biti od izborne sabotaže, osim što će biti zadovoljena nečija osobna sujeta.

Dapače, u Srebrenici su patriote ubrzo priznale grubu pogrešku i grijeh kojeg su iznova počinile prema malobrojnoj bošnjačkoj povratničkoj populaciji koju su umalo dovele pred robovlasnički odnos spram srpskih političkih vlastodržaca.

U Srebrenici se dogodila pobuna lokalnih vijećnika koji su odlučili iskazati neposlušnost prema otuđenom Sarajevu i prihvatiti dodijeljene mandate.

Kada su uvidjeli svu pogubnost bojkota, ali i doznali da su lokalni bošnjački  vijećnici odlučili uzeti stvar u svoje ruke i legalizirati izborne rezultate, kreatori sulude izborne opstrukcije, salonske vođe i mešetari, Duraković, Tabaković, Fejzić, Ahmetović su se poput us….., golubova oprali 'sapunom' i odlučili doći na noge u vijećnicu, negatoru genocida, Mladenu Grujičiću.

Hrvatske stranke u Središnjoj Bosni su na Travniku još jednom pokazale svu političku bijedu, podaništvo centrali pa i olakotno uzmicanje pred jasnim zakonskim propisima.

Zapostavljeni Travnik

Neoprostivo je što su odlučili bojkotirati izbore i olako se pomirili s gubitkom načelničke pozicije na koju je Goran Pejaković zakonski izabran.

Istina je da je kolebljivo Središnje izborno povjerenstvo rastezalo s odlukom, dugo vijećalo i kalkuliralo i donijelo vrlo dvojbenu, sumnjivu i pristranu odluku, međutim, nije nešto posebno zabilježeno da je zbog “nelegitimnog” SIP-a netko u Mostaru ili Vitezu prolio gorke suze.

Naprotiv, kako da su jedva dočekali takav epilog pa da povuku poražavajući potez. Bošnjaci će sada u travnju izabrati načelnika Travnika, kojeg Hrvati kao neće priznati niti uvažavati, ali kojem će ponekad morati doći u ured i tražiti neku uslugu. Ima li većeg apsurda i tuge? 

Nakon odluke o bojkotu izbora u Travniku hrvatske stranke su se opetovano silno potrudile da Hrvatima Lašvanske doline dodatno ogade taj županijski “stolni grad”. Sviđalo im se ili ne, drugog na tom području nemaju. Zato će Radoje Vidović, Marinko Čavara, Bojan Domić nositi na duši krimen sve težeg i podređenijeg političkog položaja Hrvata u Travniku i županiji.  

Sama izborna kampanja slutila je na izbornu stihiju. I dok su se u Mostaru gotovo svakodnevno redala visoka izaslanstva iz Zagreb kao politički adrenalin Hrvatima da se mobiliziraju i izaberu gradonačelnika, Travnik, koji bi trebao biti jednako važan, jer ima ustavni tretman kao i Mostar, je zaobiđen, prepušten lokalcima i apatiji, totalno marginaliziran.     

-On je jutros preminuo i praktično, tko glasa za njega to je bačen glas. Ali od ovih koji su ostali na kandidatskoj listi, tko dobije najviše glasova pobjeđuje. Ovdje će se bez njega utvrđivati broj glasova za ostale kandidate, pravno je pojasnio zakonske propise nakon tragične smrti kandidata SDA, bivši član SIP-a i uvaženi pravni stručnjak Vehid Šehić.

Imaju dakako i u hrvatskim strankama pravnih eksperata, ali oni su se samo sporadično oglašavali. Borba za zakonsku legislativu u Travniku je morala biti više od simbolike, grčevitija, daleko glasnija. 

Ali, kako god se zarotiralo odluka o bojkotu izbora je samo kukavičko bježanje od odgovorbnosti i poraza koji nije nikakva tragedija, ako se zna brojčana nadmoćnost jednog naroda i njegovog biračkog tijela.

Ovako, Hrvati su dovedeni u situaciju da će se sramiti i crveniti čim se približe zgradi u kojoj stoluje nepriznati načelnik Travnika.  

Načelnik Srebrenice Srbima, gradonačelnik Mostara Hrvatima, načelnik Travnika Bošnjacima. Kao da su ovce na broju i vukovi siti.  A narod, povratnici, neka se snalaze.  J. S.