Zaboravljeni bosanski desert koji nitko ne može napraviti sam
Ćetenija je nekoć bila uobičajen povod za druženje i zabavu, ali danas samo rijetki znaju kakvog je okusa taj "čupavi" desert...
Prozračna pjena od šećernih niti koja se topi u ustima u Bosni se naziva ćetenija. To je više od deserta; razlog je za druženje, a kako bi bila ukusna, potrebno je više pari ruku, ponešto strpljenja i ljubavi.
I Britanci su prepoznali posebnosti pripreme te pisali na BBC-ju o specijalitetu za koji je potrebno više ruku nego sastojaka i naglasili kako je ključan timski rad kako smjesa ne bi puknula.
Na preporuku Edina Jahića i njegova srdačnog tima iz Turističke zajednice grada Tuzle prije nekog vremena došli smo do priče Tahire Mehanović, članice Udruženja žena Gornja Tuzla i odlučili se podsjetiti. Prema Tahirinom receptu ćetenija se radi od 2 kilograma šećera i 4 kilograma brašna. Brašno se najprije peče u pećnici dok ne dobije boju karamele. Šećer se zagrije na štednjaku uz malo vode i limuna kako bi se dobio karamel. Na kilogram šećera ide jedan limun.
Karamel se oprezno ulije u namašćeni kalup za pečenje. Kad se ohladi dovoljno da se može primiti u ruke, mijesi se u "kobasicu" pa u oblik kruga. Stavlja se u brašno i presavija u "osmice" sve dok ne pobijeli i ne pojave se šećerne niti.
Za to je potrebno najmanje dva para ruku, a što ih je više, ćetenija će biti brže gotova. Cijeli proces traje oko dva sata. U Turskoj verziji dodaje se i pistacija.
Tahiru Mehanović mnogi su upoznali kao čuvaricu tradiciju zahvaljujući kojoj su se dobri stari recepti, ali i običaji nastavili prenositi budućim generacijama.
Ćetenija se pripremala zimi, a dok bi se vani hladila, djevojke bi je čuvale kako ih mladići ne bi odnijeli. Služila je i kao "test" za parove. Ako bi vijenac od šećera i brašna ostao čitav nakon što bi se prebacio preko njihovih glava – smiješila im se sretna sudbina.
Dok bi marljive ruke oblikovale taj "čupavi" desert, pjevalo bi se i plesalo, a zatim zajednički uživalo u slatkim zalogajima.