Hrvatska je na pragu izbora novog, starog predsjednika. Na prvi pogled to bi trebalo značiti da vjerojatnim izborom Zorana Milanovića, pa čak ako u drugom krugu pobijedi inferiorni Dragan Primorac, neće biti drastične promjene politike te susjedne države prema BiH.

Međutim, neke uznemirujuće turbulencije u BiH i cijeloj jugoistočnoj Europi vrlo izvjesno kreirat će dramatični zaokret u odnosu Hrvatske prema BiH. Naime, Srbija i njezin predsjednik Aleksandar Vučić te vođa bosanskih Srba Milorad Dodik zabrinjavajuće tvrdoglavo ustrajavaju na provedbi deklaracije “svesrpskog sveta”.

Pod perfidnim plaštom tobožnje brige za Srbe u svim državama regije promotori ruskog širenja na rovite prostore Balkana, Vučić i Dodik postupno i sve robusnije unose politički i sigurnosni nered na ove prostore.

Što ako Dodika osude? 

Srbija je na rubu anarhije zbog studentskih prosvjeda. Aleksandar Vučić je sve nervozniji i ranjeniji i treba očekivati da svoj gnjev iskali na “velikosrpskom” izazivanju tenzija prema Kosovu, Crnoj Gori, pa i BiH.

Njegov politički pulen Milorad Dodik pleše na rubu rušenja ustavnog poretka u BiH i opasno provocira čak i krvoproliće. Što bi se moglo dogoditi ako Dodik bude osuđen u procesu koji se već mjesecima vodi pred Sudom BiH za kršenja zakona BiH teško je dokučiti, ali ne sluti na dobro. S Dodikom se još prije nekoliko godina politički “vjenčao” kontroverzni lider HDZ-a BiH Dragan Čović.

On je uspio 'nekom magijom' uvjeriti i vrh Hrvatske u ispravnost partnerstva s vođom bosanskih Srba, a najviše zbog hegemonističkih aspiracija bošnjačke politike iz Sarajeva i uzurpiranja ustavnih prava najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u BiH.

Treba priznati, donekle je Dragan Čović zaista u pravu. Ali, to ga ne amnestira od brojnih pogrešaka i krivih poteza koje su nanijele nesagledivu štetu Hrvatima u BiH pa tako i samoj državi Hrvatskoj.

Plenković čuva Čovića 

Osim što je doprinio narušavanju odnosa između Hrvata i Bošnjaka, čelnik HDZ-a BiH Dragan Čović se silno zamjerio Americi i EU. On je danas obilježen od Washingtona kao štetočina koja koči strateški plinski projekat Južna Interkonekcija čime automatski podupire širenje ruskog utjecaja na BiH i cijelu regiju.

To Hrvatska više ne želi tolerirati i podupirati i kako otkrivaju brojni važni izvori u Zagrebu u novoj godini će vrh susjedne države dramatično promijeniti odnos i prema BiH i prema paktu Čović-Dodik. Predsjednik najjače hrvatske stranke u BiH Dragan Čović paradira kao paun po hodnicima državnog parlamenta, pred novinarima i stranačkim poslušnicima, nalazi se u čekaonici za američku “crnu listu”, dok mu leđa čuva i Hrvate zastupa u međunarodnim lobističkim centrima isključivo premijer RH Andrej Plenković.

Ogroman je pritisak javnoga mnijenja u Hrvatskoj da se rastale okovi pakta Dodik-Čović i da se nacionalni interesi Hrvata u BiH usklade s prozapadnom politikom službenog Zagreba. Vrijeme je, dakle, u skladu s promjenom geopolitičkih okolnosti na globalnoj i lokalnoj razini, i za novu politiku prema BiH jer i Hrvatskoj mora biti jasno da ovakva BiH neće ući ni u EU ni u NATO.

Svesrpski sabor 

Istodobno, hrvatska retorika prema BiH u određenim je aspektima ostala nepromijenjena, kruta, kao u slučaju podrške zahtjevima HDZ-a BiH da se pronađe model da bi se izabrao "legitimni član Predsjedništva iz hrvatskog naroda" iako je više nego bjelodano da raniji izbor Dragana Čovića u Predsjedništvo ni na koji način nije pomogao interesima hrvatskog korpusa i Hrvatske.

Svi prijedlozi koje je njegova stranka ponudila za "izbor legitimnog predstavnika" zrcale opciju trećeg entiteta koji je neprihvatljiv SAD-u, ključnim članicama EU i Turskoj. Trebao bi biti i Hrvatskoj, jer podsjeća na Herceg-Bosnu.

-Redefinirana bi hrvatska politika prestala biti talac HDZ-a BiH, vezâ Čovića i Dodika koje su dugoročno štetne za hrvatski korpus u BiH i za Hrvatsku, bila bi dinamična, prilagođavala bi se okolnostima, tražila saveznike koji su zainteresirani za opstanak BiH u BiH i izvan nje. Dayton je predviđao evoluciju BiH, a Darwin nas je naučio da u tom procesu ne opstaju najjači, nego oni koji se najbolje prilagode, bili konstitutivni ili, kako je rekao HTV, manjina. Takva politika može kreirati rješenja koja će ojačati poziciju hrvatskog korpusa u BiH i zaštititi interese Hrvatske i kad se prestane inzistirati na ideji "triju konstitutivnih naroda" i na "izboru legitimnog predstavnika hrvatskog naroda", piše ovih dana jedan ugledni analitičar iz Zagreba. Stabilna i europska BiH je ključni nacionalni interes i Hrvatske ne samo zbog dužine granice.

BiH je u prvih devet mjeseci ove godine postala drugi trgovinski partner Hrvatske, iza Njemačke - u nju izvozimo 1,87 milijardi eura, a u BiH 1,8 milijardi. Slijedi ranjivost hrvatskog juga. Kad je riječ o posljednjoj temi, srpski korpus ne miruje. Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske (RS), entiteta BiH, i predsjednik vlade Srbije Miloš Vučević nedavno su najavili da neće odustati od planova za gradnju zračne luke u Trebinju ustvrdivši da se u Hrvatskoj ne smije osporavati taj projekt. Interesantna teza, "ne smije". Zračna se luka osporava zbog krškog tla i pitanja zaštite rijeke Omble, a sporna je ekonomska opravdanost s projekcijom od oko 250 tisuća putnika na godišnjoj razini jer se na udaljenosti manjoj od 50 kilometara nalaze tri zračne luke, u Mostaru, Dubrovniku i Tivtu. Kad je riječ o tom projektu, nije sporna jedino njegova uloga pritiska, i vojnog, na hrvatski jug. -Mora se naći put da se ovaj projekt dovrši, kazao je Vučević, dodajući da vjeruje da će sve planirano biti realizirano, a to će, kako je najavio, biti "zajednička pobjeda RS-a i Srbije" jer je i taj projekt na tragu deklaracije tzv. svesrpskog sabora iz lipnja ove godine”, stoji u nedavnoj analizi HINE.

Nisu prijetnja opstanku BiH promjena koncepta konstitutivnosti ili model izbora članova Predsjedništva BiH, nego provedba Deklaracije Svesrpskog sabora. Točka je to koje moraju biti svjesni Zagreb, Sarajevo i hrvatski korpus u BiH. Deklaracija Svesrpskog sabora jedan je u nizu elemenata geopolitičkih okolnosti koje su se korjenito promijenile od potpisivanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma prije 29 godina.

Drugi je sustavno destruktivno djelovanje Rusije preko RS-a, ali i pozivajući se na "prava uskraćena Hrvatima". Posljednji je takav primjer vezan za južnu plinsku poveznicu. Riječ je o projektu kojim bi se BiH priključila na hrvatsku plinovodnu mrežu da bi mogla dobivati taj energent preko LNG terminala na Krku, smanjujući stopostotnu ovisnost o uvozu iz Rusije. U mogućem dramatičnom zaokretu dosta se dakako pita i bošnjačke političke elite.

Sadašnja vladajuća Trojka je dokazala otvorenost za normaliziranje odnosa između Sarajeva i Zagreba, odnosno Hrvata i Bošnjaka. S druge strane SDA prijeti povratkom u sferu odlučivanja, a to bi onda bila golema barijera najavljenim pomacima. Iako, do novih parlamentarnih izbora je ostalo nešto manje od dvije godine. Apsolutno ima dosta prostora za odlučnije odluke o normaliziranju odnosa i zajedničkom učinkovitom suprotstavljanju zloćudnom projektu “svesrpskog sveta” i ruskom pohodu na ove prostore. J. S.