Novi napad na Partizansko spomen – groblje. Iz godinu u godinu online mediji serviraju vijest s naslovom s kojim smo započeli tekst, nakon što spomenik države Bosne i Hercegovine iz tmine noći u kojoj ga se skrnavi dočeka prvo naredno jutro.

Razmjere oštećenja uglavnom su svakoga puta veće nego prethodnog, spomenik je ionako u katastrofalnom stanju bez obzira na čišćenja, sređivanje zidova i ploča stradalima Partizana u Drugom svjetskom ratu, a počinioci ili nalogodavci o kojima oni koji se osjećaju oštećenima svaki puta govore u javnosti, nikada se ne pronađu.

- U kontinuitetu tri desetljeća se Partizansko groblje skrnavi i uništava. Do danas za to nitko nikada nije odgovarao. Što se tiče policije i tužiteljstva –tu je status kvo. Istraga je u tijeku. I to od 1992. Tako nam kažu svaki puta. Podsjećam, u ožujku 1992. imali smo prvu devastaciju spomenika, kaže Sead Đulić, predsjednik UABNOR-a Bosne i Hercegovine i najglasnija osoba za spas, opstanak i povratak u nekadašnje stanje ovoga spomenika.

Istraga je u tijeku

Glasnogovornik MUP-a HNŽ-a Ljudevit Marić u posljednjem istupu komentirajući zadnji slučaj napada na ovaj spomenik, konstatirao je kako traje – operativna istraga.

- Nadležnom tužiteljstvu je podnesena kaznena prijava protiv NN lica. Radi se operativna istraga na terenu, kao i druge mjere i radnje koje su propisane zakonom i koje policija koristi u istrazi, rekao je.

Sličan je i odgovor iz Županijskog tužiteljstva. Ovoga puta su naveli i kako su se agencije poput OSA-e i FUP-a uključile u rješavanje slučaja, ali još uvijek bez ijednog imena. Traga se, kako Marić reče, za NN licima.

- Županijsko tužiteljstvo HNŽ-a zatražilo je da se Federalna uprava policije uključi u rad na slučaju, te je također od Obavještajno-sigurnosne agencije BiH zatražilo sve informacije kojima eventualno raspolaže, a vezano za navedeni slučaj, o čemu je Tužiteljstvo dobilo odgovor da navedene agencije do sada raspolažu informacijama o eventualnim počiniteljima, uz napomenu da se rad na tom slučaju nastavi, poručeno je.

Stalni napadi na zidove nekada jednog od najljepših spomenika Mostara i Hercegovine već su tri desetljeća, dakako i za detaljnu analizu sociologa i psihologa. Zašto baš Partizansko? Komu je smetnja antifašistička prošlost grada koji živi teške godine s kraja posljednjeg rata.

Zašto mladi imaju krivu percepciju, i zbog čega bez obzira na grijehe i Partizana prema ljudima koji su stradali a bili su nevini, ipak ne (pre)vlada razum? Ako ništa zbog turističkog potencijala spomenika koji gradu i turističkim djelatnicima u njemu ne može donijeti lošega.

- Skrnjavljenja Partizanskog  groblja su napad na antifašističke vrijednosti i pokušaj devalviranja pravih vrijednosti iz povijesti. Jednostavnije kazano – to je klasični vandalizam skupine delikvenata ili više skupina. Rušenje ili razbijenje 700 ploča u Mostaru je neznanje i barbarstvo uslijed odsustva ljubavi. Sve što je stoljećima bio Mostar, dakle grad svijetla i života, polako se pretvara u nepregledni eho odumiranja, kaže nam sociologinja Edisa Demić.

Bolesno društvo

Psihologinja Ella Ljubić podjeća i kako su vandali vjerojatno osobe koje rat i ne pamte, ali i kojima se o svemu predočila predstava nakon koje se svi oni odvaže uništavati vrijednosti poput Partizanskog groblja.

- Huliganizam i vandalizam su nažalost fenomeni koji idu ruku uz ruku s nestabilnom atmosferom u našem društvu. Bilo da su to iscenirani ili izolirani događaji, svakako narušavaju sigurnost koju bi građani trebali osjetiti unutar zajednice. Ono što je upečatljivo jeste i nedostatak interesovanja za univerzalnu kulturnu baštinu, kao i prikazivanje naših različitosti kao slabosti, a ne kao naše snage. Konkretno, skrnjavljenje Partizanskog groblja jeste, kako volim reći, jedan od simptoma bolesnog društva, a gledajući ga izolirano, nažalost primjećujemo i podsjećanje na ratno naslijeđe društva koje se ciklusno ponavlja s novim generacijama koje o tomu naslijeđu znaju samo ono što im se predstavi. Iz toga proizilaze negativne emocije, kako kod izvršitelja, tako i kod promatrača, što uključuje strah, nezadovoljstvo, razočarenje, smanjenje empatije i razumijevanja, prihvatanja drugog, istakla je Ljubić.

Kako god, na kraju zaključujemo da izostaje kvalitetan sustav kažnjavanja, jer da su vandali koji su to činili ranije adekvatno sankcionirani, rijetko bi komu padalo na pamet isto raditi u kasnijim godinama.

H. Ž.