Sarajevo i dalje gazi – bez euforije. I to je sigurno najveća pobjeda Zorana Zekića dosad, veća od bilo koje dosadašnje, veća od boda u remiju sa Zrinjskim. 

- Poslije pauze, gol-razlika nam je 18:1, a nadam da ćemo ovu nadolazeću pauzu još bolje iskoristiti. Idemo iz utakmice u utakmicu. Bit će to još bolje. 

Opaska Zorana Zekića nakon Sloge. Nakon pobjede 2:0 i još jedne kontrolirame partije. Još jedne utakmice koju je hrvatski stručnjak mirno ispratio, bez povišenih tonova, bez velikih obećanja – bez sastojka koji bi se obično našao u čorbi Bordo tima koji pobjeđuje – bez euforije! 

- Čestitam ekipi na zasluženoj pobjedi. Hvala navijačima koji su došli po ovako hladnom vremenu. Zadovoljan sam pobjedom i pristupom... u kontekstu svega što smo odigrali u posljednje tri sedmice. Zadnja utakmica je završila prije 60 sati. Energetski smo bili dosta teški. Neka se momci sada odmore i resetiraju, čeka nas težak posao poslije pauze, ocijenio je Zekić nakon Sloge, utakmice koja je došla nakon onog remija sa Zrinjskim, nakon utakmice koja je donekle uzburkala i misle koje bude sumnju. 

Jer Sarajevo je Pod Bijelim brijegom u zadnjih pola sata imalo igrača više, no svejedno je Zrinjski bio taj koji je u tom periodu imao bolju priliku – Zekićev tim zapravo nije imao niti jednu. No, trebalo je tada vidjeti i krupniji kadar, trebalo je uvidjeti da je to derbi s liderom, pokušati kreirati plan koji će donijeti ploda u dvije tijesno raspoređene utakmice. A trener Sarajeva taj je dio posla odradio – jako dobro. 

Jasno, na terenu je istovremeno morao imati igrače koji će taktičke zamisli provesti u djelo, što Guliashvili (iako je protiv Sloge promašio penal, drugi puta ove sezone) i ekipa i rade jako dobro, ali prečesto smo bili svjedoci situacije u kojoj Sarajevo ima možda i šampionski materijal, ali ne i umjetnika koji će ga oblikovati po svom, bez prevelikog utjecaja mase…

S. Nikšić