Piše: Dragan Bradvica

Pandemija koronavirusa i recesija stoljeća nisu otkrili ali jesu na vidjelo izbacili sve probleme s kojima kuburu obrazovni sustav u Bosni i Hercegovini.

'Digitalna pustinja', loši planovi i programi, izostanak koordinacije i komunikacije svih uključenih u proces ali i ono što je najgore – i u obrazovanju se najprije štite interesi političkih stranka a tek onda učenika i studenata – dovela nas je do velike zbrke i nezadovoljstva roditelja, učenika i studenata.

Ništa drugo se u zemlju u kojoj obrazovne institucije možete voditi gotovo isključivo samo ako ste istaknuti član političke stranke ili rodbina i bliski prijatelji političkih lidera nije se moglo niti očekivati. Kada tome dodamo i otužne izjave pojedinih političara upućenih mladim ljudima kako im je uzalud studirati jer do posla i uspjeha u životu neće moći bez 'partijske knjižice' teatar apsurda je potpun.

Diploma ili 'partijska knjižica'?

Naime, sve je više javnog izražavanja nezadovoljstvo modelima nastave koji su ponuđeni što nikome nije nikakvo iznenađenje. Nema niti jednog istraživanja i izjave relevantnih stručnjaka koji ne tvrde kako je BiH 'digitalna pustinja' te da već podobrano kaskamo i za zemljama regije a kamoli zapadne Europe.

Takvi smo dočekali korona-krizu i u sve ušli nespremni. I bez krize obrazovanje nam je bilo na niskim granama, ali za gotovo sve političke stranke osnovno je bilo staviti 'političku šapu' nad obrazovanjem nego ići na reforme.

Tako smo samo nastavili stvarati politički podobne kadrove, 'izgubljenu generaciju' i manji dio izuzetno sposobnih i stručnih mladih ljudi koji posao nisu mogli naći i sa svim desetkama u indeksima. Razlog? Nisu imali 'partijske knjižice'. Nikoga to pretjerano nikada nije ni zanimalo jer posljednjih godina oni najobrazovaniji i najsposobniji koji nisu spremni biti tek 'klimači glavom' odlaze iz BiH što bh. političkim (kvazi)elitama odgovara. Naravno, oni malobrojni koji upozoravaju na sve ove anomalije odmah su etiketirani kao populisti ili mrzitelji Hrvata/Bošnjaka/Srba ili međunarodni plaćenici…

Tragikomična situacija u BiH

Ali, nažalost po sve nas, statistički podaci i međunarodna istraživanja posljednjih godina ne pokazuju da stagnirano nego čak i padamo. Mi smo zemlja u kojoj u 2020., kada svijet u dobroj mjeri se okreće i primjenjuje umjetnu inteligenciju a da ne govorimo o digitalizaciji,internet nikada nije koristilo 23,1 posto pojedinaca, a računar nikada nije koristilo 23,5 posto pojedinaca.

Ovo nije podatak iz 1991., nego iz listopada 2020. Nadalje, PISA testiranja su pokazala da nam je svaki drugi učenik funkcionalno nepismen. Reakcija države? Zabranili su provođenje PISA testiranja. Razlog? Nećete vjerovati, ali oduzimanje nadležnosti. Dok se sveučilišta iz regije nalaze na najprestižnijim listama svjetskih sveučilišta iz BiH na njima nema niti jednog. Ali zato cijela Europa zna za naše diplome jer smo postali predmet ismijavanja zbog ogromne količine kupljenih i lažnih diploma. Danas je u ovoj zemlji lakše kupiti srednjoškolsku ili diplomu visokoobrazovne institucije nego otići na ručak.

Procjene međunarodnih instancija govore kako će čak 60 posto djece koja su danas u osnovnim školama imati zanimanja koja danas ne postoje. Svi se trebamo zapitati kako će se naša djeca snaći u 'novom svijetu' kada iz bh. obrazovanje ne priprema adekvatno za trenutno tržište rada a kamoli za budućnost.