Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Navijači Zrinjskog nadali su se da se ta drevna izreka može ovog proljeća primijeniti na njihove miljenike – i nisu pogriješili.

Sergej Jakirović je prošlost. Uspješna, svježa prošlost. Sadašnjost se zove Krunoslav Rendulić i djeluje jednako optimistično. Jer pod njim je Zrinjski nakon uspješne proljetne Kup premijere protiv Laktaša uspješno odradio i prvu proljetnu utakmicu u prvenstvu – u kojoj je bez ispaljenog metka palo Sarajevo. Sarajevo koje se ove zime osjetno pojačalo, Sarajevo koje će gotovo sigurno biti bolje nego je bilo jesenas, ali Zrinjski to nije dozvolio da se primijeti – ne protekle nedjelje.

Ostali jaki, konkretni

Marić – Ćorluka, Jakovljević, Barišić, Memija – Sučić, Ilinković – Ćuže, Ivančić, Tičinović – Bilbija. I dalje vjerojatno ne najjača postava Zrinjskog, jer u kadru ni ovog puta kao ni u Kupu nije bio albanski bek Ismajlgeci, ali dovoljno jak tim da odlično otvori duel sa Sarajevom koje je kao domaćin na stadionu Veleža Plemiće dočekalo s čak sedam novih igrača u kadru. Šahinović, Vršajević, Balta, Oliveira, Varešanović, Kyeremeh, Šerbečić, Radović, Čirjak, Marzinović, Ziljkić, bio je tim koji je Mirza Varešanović poslao na hibridni travnjak u Vrapčićima. Bordo tim je djelovao dosta žustro, agilno, agresivno, imao je i posjed lopte koji je Zrinjski natjerao da se orijentira  na kontre, a iz jedne takve u 33. minuti po desnoj strani sijevnula je akcija Ćuže – Bilbija. Akcija koji je plasiranim udarcem s lijeve strane u 0:1 pretvorio Mario Tičinović. Nije to ubilo poletnost Sarajeva, ali glavna boljka u igri Bordo tima i dalje se osjetila…
- Svi su tražili loptu u noge, nisu ulazili u prostor, objasnio je taj problem Varešanović.
Objasnio, ali ne do kraja. Jer da bi igrači Sarajeva ulazili u prostor, morali su otvarati prostor Zrinjskom – a toga su se, posebno nakon prvog gola, očito bojali. Jer vidjeli su da je za razliku od njih Zrinjski konkretan. Dokaz tomu i potvrda važne pobjede došli su u 77. minuti, kada je pogodio Bilbija, a asistirao mu igrač utakmice, Tičinović.

Rendulić nije iznenadio

Vidjelo se da je u odnosu na onih rujanskih 4:1 Pod Bijelim brijegom Sarajevo napredovalo. Primilo je dva gola manje, djelovalo je kompaktnije, ali osvježeni, ne redizajnirani Zrinjski, sveo ga je – na utakmicu bez prave prilike. Zrinjski od kojeg se očekivalo da više parira u posjedu lopte, očito i Zrinjski kojem to nije posebno zasmetalo, koji je eto iskazao i prilagodljivost.
- Nije to bio plan, ali kada pobijedite 2:0 to nije ni bitno, najprije je Rendulić kontrirao na novinarski upit o posjedu, da bi na pressici ipak elaborirao temu, ali bez previše riječi.
- Možda možemo biti malo kvalitetniji i mirniji u posjedu.
Rendulić nije iznenadio kratkim, gotovo vojničkim odgovorima nakon utakmice, nije iznenađenja bilo na terenu, osim možda te igre na kontre. Zapravo se sve odvilo kako je najavio – Zrinjski je odigrao kvalitetnu partiju i iz nje je došao rezultat. Rezultat koji je potvrdio onu da 'vuk dlaku mijenja…', da je Zrinjski i dalje jednako opasan kao i u dvogodišnjoj eri Sergeja Jakirovića.

Mirno u Bijeljinu

I, gdje nas sada vodi taj zaključak? Prema Kupu. Bukvalno. Kupu kojeg Zrinjski također želi osvojiti, a koji ove srijede (16 sati) za rivala donosi nekadašnjeg bh. euro predstavnika, a danas RS prvoligaša, Radnik – u Bijeljini.
Ovakav Zrinjski, sa zamjenama od kojih su mnoge protiv Sarajeva mogle i krenuti, sa Ismajlgecijem u pogonu, trebao bi imati dovoljno rezerve da taj prvi duel četvrtfinala riješi bez velike potrošnje, zatim na čitlučim Barama dočeka Posušje, a onda one tamo srijede, na Dan žena, odradi i onaj zaostali derbi s Veležom u Vrapčićima s kojim će se izjednačiti po broju utakmica s pratnjom (tada zaostali derbi igraju i Sarajevo - Željezničar)… tada će slika biti puno kompletnija od ove aktualne, ali ona je dosta oštra, jasna.
Jer Zrinjski sada, i sa tom utakmicom manje u odnosu na drugoplasirani Široki i treći Borac ima plus šest. Da, Zrinjski je i dalje onaj stari.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba