Kada ustvrdite da netko nije uspio u nečemu, negativni aspekt odmah iskače u prvi plan. Međutim, može stajati i da netko nije uspio, a da je ostavio sjajan dojam, skoro pa pobjedničkog okusa. Želite li znati kako je to, pitajte nogometaše Zrinjskog.

Zrinjski nije uspio, a opet – uspio je. Nije uspio plasirati se u povijesno prvo doigravanje nekog od euro kupova, u ovom slučaju Europske lige, ali je protiv renomiranog protivnika, APOEL-a, odigrao tako da izabranicima Mladena Žižovića nitko ne može prigovoriti na borbenosti, želji, generalno prezentaciji. I ne samo to, zapravo ih puno više ni u kom slučaju ne bi mogli pohvaliti – a malo je, samo malo više nedostajalo za uspjeh o kojem bi se pričalo, sigurno veći od izbacivanja Utrecha prošle sezone.

Ivančić, Bilbija

Djelovalo je kao početak neke bajke kada je Zrinjski u 11. minuti utakmice u Nikoziji neočekivano poveo – opet je, četvrtim golom glavom u isto toliko utakmica u dresu s lentom, pogodio onaj stasiti napadač Josip Ivančić. I kako to u bajkama obično biva, najednom se pojavio zli vuk – izjednačenje koje se dogodilo samo tri minute kasnije, odnosno preokret u 26. minuti. Bila su to dva brza gola koje su primili Mostarci koji kao da su se i sami našli u čudu što su poveli.

APOEL se od tog trenutka počeo pokazivati u pravom svjetlu, prijetilo je Zrinjskom da primi još jedan, dva komada do poluvremena, da bi u nastavku vidjeli neočekivano buđenje – neočekivano s obzirom na odnos snaga u prvih 45 minuta. Do 69. minute semafor je na GSP stadionu pokazivao 2:1, a onda je za poravnanje pogodio Nemanja Bilbija. Bio je to njegov 51. pogodak u dresu Zrinjskog (i dalje j treći klupski strijelac), što je još važnije, pogodak koji je Zrinjski odveo u produžetke – kojih možda ne bi ni bilo da je Bilbija realizirao još jednu šansu koja je obećavala. Isti taj Bilbija nije realizirao penal, prethodno kojem nije zabio ni Ibanez, ali da je bio tragičar, da su njih dvojica bili tragičari – u tu priču zaista ne bi trebalo ulaziti. Jer gdje bi Zrinjski bio da Bilbija nije zabio protiv Differdangea, da nije dva put pogodio na Stožicama, da nije izjednačio u Nikoziji? Drugim riječima, ovdje se mora gledati velika slika, krupni kadar, a on je nakon jubilarnog petnaestog izlaska u Europu generalno ugodan oku.

Žižović preponosan

Jasno, sve nije ružičasto, poraz usprkos sjajnoj partiji protiv istaknutog favorita ne treba slaviti i to je stav trenera Mladena Žižovića nakon utakmice dao i naslutiti.
- Nakon 120 minuta, ušli smo u seriju penala, gdje nismo imali dovoljno sreće, znanja, ne znam ni ja čega... Ali mislim da smo bili bolji, pogotovo drugo poluvrijeme. Objektivno, imali smo situaciju da pobijedimo u regularnom dijelu, izjavio je strateg Mostaraca poslije poraza koji to u neku ruku i nije.
- Znam da zvuči kao floskula, ali ostaje nam da pokušamo sljedeće godine… teško je sada iskontrolirati svlačionicu koja je potonula. Žao mi je, teška situacija, ali moramo se okrenuti daljem radu. Mi smo u BiH generalno šampioni u kritiziranju, naših klubova i Lige, ali mislim da možemo bit preponosni na ovu ekipu - ne sjećam se da je neka bh. ekipa odigrala ovako dobro protiv renomiranog i organiziranog protivnika. Malo nam je falilo, zaključio je šef Plemića kojeg su uoči europske kampanje mnogi osporavali, što bi se nakon Nikozije moglo i trebalo promijeniti.

Europski iskorak

Ako ćemo sumirati napravljeno u Europi ovog ljeta, trebamo u kontekst uzeti i dvije prethodne sezone, dakle tri vezane europske kampanje koje su zajedno nagovijestile europski napredak. U redu, te prve od tri vezane sezone, Zrinjski je zahvaljujući UEFA-inom programu za one manje nakon ispadanja iz Lige prvaka još jednu rundu prošao u Europskoj ligi i to protiv malteške Vallette protiv koje je bio favorit. Već iduća runda kontra Ludogoreca bila je zadnja tog ljeta, ali bilo je tijesno – Bugari su se u uzvratu na Pecari morali zadovoljiti remijem (1:1). Zrinjski je tada pokušao, ali sezonu nakon – pokušao je odlučnije. I uspio napraviti povijesni klupski rezultat. Nakon ukupnih 6:0 kontra europskog debitanta Akademije Pandev, napravio je senzaciju koja je odjeknula – izbacio je Utrecht.

Bila je to jedna od najvećih priča kvalifikacija uopće, a igračima koji su ju kreirali dala status besmrtnih u očima navijača. Malo je tko vjerovao da Zrinjski ove sezone može ponoviti tako uspješno ljeto, ali Mostarci su iskoristili ulogu nositelja u prva dva kola, izbacili Differdange i Olimpiju, a zatim došli na korak od doigravanja i to u srazu s klubom koji je redovit u UEFA-inim skupinama, koji je ne tako davne 2011. igrao četvrtfinale Lige prvaka! Europski iskorak Zrinjskog je očit… iako ne govorimo o plasmanu u skupine, koji bi s obzirom na okolnosti i mogućnosti bio ravan odlasku na mjesec – pješice.

Iz Nikozije u Krupu na Vrbasu

I što sada kada se strasti smire? Ništa. Na kraju godine pobrojati već potrošeni novac od UEFA-e (780.000 eura), a prije toga što je prije moguće prešaltati se na prvenstvene rivale… a to možda bude škakljivo. Jer rekao je već Žižović u Nikoziji kako će biti 'teško iskontrolirati svlačionicu koja je potonula', a već je i prije APOEL-a bilo jasno da se Zrinjski nekad teško motivira za pojedine prvenstvene rivale.

A idući rival zove se Krupa i Zrinjski će se sa njim u ponedjeljak suočiti u okruženju koje ne ide u istu rečenicu s Nikozijom – u Krupi na Vrbasu, gdje će Žižovića i društvo dočekati rival željan dokazivanja protiv ekipe koja je u Europi dokazala da vrijedi, rival kojeg nimalo nije briga što je prije par večeri Zrinjski na konopcima imao renomiranog protivnika protiv kojeg većina aktualnih premijerligaša može samo sanjati da zaigra.