Prvi je bio Dudelange, zatim se dogodio Slovan, a navijači se sigurno nadaju da Tirana ovog četvrtka neće ući u niz. Vrijeme baksuznog Zrinjskog u Europi je prošlo… barem se navijači nadaju da jeste. Nadaju i vjeruju da je onih 1:0 iz Tirane bilo više nego uvjerljiva smjernica za uzvrat u kojem Plemići traže prolaz u 3. pretkolo Konferencijske lige. No, neki će se ipak sjetiti da je Zrinjski u dva navrata u svojoj europskoj povijesti imao minimalnu prednost iz prvog euro-susreta, što u uzvratu nije uspio kapitalizirati.

Očekivana formalnost prerasla u šok

Dudelange. Gotovo zabranjeno ime Pod Bijelim brijegom. Rana koja nikad nije zacijelila. A napravljena je uz ljeto 2005. Jer po svemu je to trebao biti uspješan prvi nastup u kvalifikacijama za Ligu prvaka – a nije. U prvom susretu u Luksemburgu, bilo je 1:0 za Zrinjski. Jedini gol zabio je Boris Marić, u 15. minuti susreta. Taj gol i potpuno nadigran domaćin, bili su to dovoljno uvjerljivi detalji da  Mostaru svi budu uvjereni da prolaz dalje u tom premijernom nastupu u elitnom euro-kupu neće izmaknuti. Očekivala se formalnost, ali…
U najvećem dijelu uzvrata i djelovalo je da će biti tako, sve do sudačkog vremena, a nakon 0:0 u regularnih 90 minuta. Greška vratara Romea Mitrovića dala je šansu Tomaszu Gruszczynskom, a ovaj ju je iskoristio i odveo meč u produžetke. Gdje je zabio još jednom, a u strijelce su se upisali i Di Gregorio te Hug. Katastrofa. Posebno ako se oni nešto boljeg sjećanja prisjete da je u samoj završnici susreta spiker preko stadionskog razglasa već izrazio dobrodošlicu bečkom Rapidu. Franjo Džidić, koji je poslije poraza govorio o nespremnosti mnogih igrača da odigraju svih 90 minuta, pa i najboljeg pojedinca Mladena Žižovića, podnio je nakon toga ostavku na poziciju trenera. Naslijedio ga je Blaž Slišković.

Grubo buđenje u Bratislavi

Drugi puta kada je Zrinjski u Europi (2009.), u Ligi prvaka prokockao minimalnu prednost iz prve utakmice, uzvrat smo mogli okarakterizirati kao - grubo buđenje. Jer nakon 1:0 u Mostaru, nakon gole Krešimira Kordića, mnogi su usnuli u san u kojem su vidjeli bolji Zrinjski… što je bila istina, ali ona je vrijedila samo za mostarski obračun – u kojem su Plemići bili agresivni, borbeni, pa gotovo od prve do zadnje minute. Treba se sjetiti da Slovan u prvom susretu nije na terenu imao najboljeg igrača, ozlijeđenog Juraja Halenara kojeg je tadašnji strateg Zrinjskog Dragan Jović označio kao najopasnijeg pojedinca, a da je opasan, ovaj je dokazao u uzvratu gdje je potpisao dva od četiri pogotka tima iz Bratislave. Slovana koji je dokazao zašto je skuplji, Slovana kojeg je Zrinjski mogao izbaciti samo da mu se poklopilo niz detalja, između ostalog i to da je imao širi kadar za tu drugu utakmicu – a bio je vrlo, vrlo tanak, prošaran ozljedama i problemima s vizama. Jović je tada izjavio da ne može ništa zamjeriti igračima, da su protiv favoriziranog rivala dali maksimum. To što je Slovan u dva preostala dvomeča te sezone, protiv Olympiacosa i Ajaxa, našamaran – nikoga Pod Bijelim brijegom nije posebno utješilo.

Dobra strana poraza od Želje

Ne kažemo da dva spomenuta dvomeča imaju puno poveznica s ovim aktualnim u kojem se Zrinjski u sklopu kvalifikacija za Konferencijsku ligu našao u klinču s albanskim prvakom, ali neke su ipak očite. Prije svega minimalna prednost iz prvog susreta koja je donekle prerasla u uvjerenost dobrog dijela navijačkog puka u prolaz. I baš zato, možda je dobro, iako to zvuči čudno, da je u međuvremenu, između dva duela s Albancima, Zrinjski na startu prvenstvene kampanje kod kuće poražen od Željezničara. Čisto da se izbjegne euforija, a igrače razdrma pred meč koji znači jako, jako puno.
U kontekstu trenutne Facebook kampanje 'Okreni priču i pokreni novu', Zrinjski bi ovog puta zaista mogao/trebao potvrditi minimalnu prednost i izboriti još jednu euro-rundu.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba