Klub je stabilan. Ekipa drži vrh tabele, ima glavu i rep, lidere na terenu. Ali tu više nema Sergeja Jakirovića preko kojeg je to u zadnje dvije godine sve bilo lijepo uvezano, pretvoreno u jedan rekordni u prvenstvu i povijesni rezultat u Europi.

Sergej Jakirović nije više trener Zrinjskog. Mostarski premijerligaš ovo jučer do ranih poslijepodnevnih sati nije bio potvrdio, ali nije bilo ni potrebe. Jer Jakirovića već čekaju na Rujevici, gdje u nedjelju treba obaviti prozivku i krenuti i jedan projekt vraćanja ovog rezultatski posrnulog hrvatskog prvoligaša u sami vrh. Projekt je to koji će mu doći kao naručen, a već je u Mostaru pokazao koliko je dobar kada nešto treba izgraditi, osmisliti, pretvoriti u rezultat.

Od zime 2020. do ove zimske pauze Pod Bijelim brijegom je zajedno s Upravom kluba gradio i izgradio momčad koja je prošle sezone kao nijedan premijerligaš dosad izdominirao prvenstvo i završio ga s plus 27 u odnosu na prvog rivala. Ovu je sezonu također počeo jako, jako dobro, samo par nepreciznih udaraca s bijele točke koštali sa njega i Zrinjski povijesnog plasmana u UEFA-ine skupine, o čemu premijerligaši i dalje sanjaju, a nije bilo zime ni kada je trebalo odraditi pet zaostalih utakmica. Zrinjski je u jednom trenutku držao dno, baš uoči onog gostovanja u Bratislavi gdje je Slovan put do skupina Konferencijske lige našao kroz iglene uši, ali mentalitet prvaka i Jakirovićeva čvrsta ruka uspjeli su Zrinjski izvući na vrh, gdje ga je i ostavio – s tri boda viša i utakmicom manje u odnosu na Široki.

Pronicljivim odabirom igrača koji se tek trebaju etablirati, jeftinijih a talentiranih igrača koji su se sjajno uklopili u već izgrađen iskusni kostur, Jakirović je za relativno male pare kreirao tim koji je u njemu vidio vrlo studioznog, nogometom zaluđenog šefa – lidera koji zna što hoće i pri tom ne posustaje u rijetkim trenucima krize.

Ostavio je veliki trag u rodnom radu njegovog oca, sjajno se snašao dijelom baš zbog toga što odlično poznaje naš mentalitet, postao je brandom Zrinjskog… i baš zbog svega toga zajedno – ostat će velika praznina. Praznina koju neće biti lako popuniti… ni Vinkovčaninu Krunoslavu Renduliću, koji se spominje kao mogući nasljednik, ni nekomu drugom.

Jer na svemu što je radio Pod Bijelim brijegom ostavio je traga, posebno na ekipi koju je žestokom vožnjom i redovnim servisiranjem pretvorio u dobro podešen Ferrari. Ferrari koji kao takav treba znati voziti. A to nekomu drugom neće biti lako, bez obzira na snagu koju će dobiti u ruke. A Zrinjski je ima i ove sezone, što prije svega pokazuje tabela na kojoj će Uprava inzistirati… na održavanju tog prvog mjesta, na osvajanju rekordne osme titule.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba