Na neke rivale jednostavno postanete pretplaćeni, susrećete ih češće od ostalih, a u Europi je to za Zrinjski – neizbježni Slovan. Dosad su Mostarci dva puta zapinjali na Slovacima u Ligi prvaka, prošle sezone u onoj opjevanoj noći u Bratislavi zbog koje su mnogi jedva dočekali da kuglice opet spoje ova dva kluba, što se evo i dogodilo. No Zrinjski u svom povijesnom prvom prolasku u drugu rundu kvalifikacija za Ligu prvaka baš najmanje treba to – tu priču o osveti.

- Mislim da će nas Zrinjski dugo pamtiti, izjavio je trener Urartua Dmitrij Gunko nakon drame viđene ovog utorka Pod Bijelim brijegom.

Drame u kojoj je Zrinjski na onih 1:0 iz Erevana dodao još 1:0, a zatim sve zakomplicirao, izgubio u produžecima 2:3, da bi ipak na penale napravio posao. Napravio posao i toliko se potrošio usput da se skoro baš nitko nije htio opterećivati idućim rivalom, koji je postao poznat u srijedu. A kada je pak postalo jasno da će to opet biti Slovan, mnogi su pregrizli jezik kada su se sjetili da su ne tako davno, prije Urartua, spominjali osvetu.

Urartua primirio strasti

- Ovo je nova momčad, šest je igrača novih. Ćuže je van ritma, Stanić nema kontinuitet, Zvone (Kožulj) godinu i pol nije igrao. Hrvanović je došao iz druge lige, treba mu vremena za adaptaciju. Sve su to evidentni problemi koji su utjecali da to izgleda malo lošije nego što bi očekivali, ali i objektivne okolnosti, naglasio je šef struke Krunoslav Rendulić nakon tijesno izborenog prolaza kontra Urartua.

Sve je to zvučalo kao skup alibija za utakmicu koju je malo tko očekivao, za penale… posebno nakon onih 1:0 u Erevanu…, gdje je doduše Zrinjski također pao u nastavku, a Urartu bio u prilici barem smanjiti rezultat. No, nekako se među dobrim dijelom navijača stvorila percepcija da je Zrinjski toliko bolji da će uzvrat biti formalnost pa je drama penala došla kao istinski, nepotreban šok. A to je pak učinilo i nešto dobro – stavilo je stvari u perspektivu i natjeralo mnoge da se zamisle kada opet spomenu osvetu Slovanu.

Natrag na mjesto zločina

Priča o osveti u ovom je trenutku u najmanju ruku neprimjerena. Ne zato što Zrinjski nije sposoban provesti ju u djelo, nego jer ima dosta problema u svom dvorištu, problema zbog kojih se i dogodila drama penala… druga vezana u Europi! Jer prethodno Urartuu, zadnja europska utakmica Zrinjskog odigrana je – u Bratislavi!

Da podsjetimo, tadašnji trener Sergej Jakirović, duel je najavio kao 'najvažniju utakmicu od 1905'… jer se radilo o doigravanju za skupine Konferencijske lige. Dodao je i to da su on Plemići tada bili 'preiskusni za euforiju', ali da je itko bio spreman za onakvu noć – to sigurno nije.

- U redu, priroda 'tragedije' u Bratislavi nalaže da su sve analize sada pomalo besmislene, ali ako emocije ostavite po strani – zapravo ćete doći do zaključka da je Zrinjski, iako je nakon 1:0 u Mostaru te gostujućeg poraza od Slovana na produžetke (1:2) i penale (5:6), svejedno napravio veliki iskorak. Prije svega za sebe, napisali smo tada, dan nakon utakmice u kojoj je također bilo svega.

Ramirez je tada u 67. minuti zabio za ukupno poravnanje nakon poraza Slovana u Mostaru 0:1, Savić u 103. vratio Zrinjski ispred, da bi opet Ramirez u 120. pogodio za one penale. Kobne po Zrinjski.

Drukčiji, a poznat Slovan

Eto, sudbina je htjela da Zrinjski spoji dvije takve dramatične europske utakmice, da nakon dva meča poslije Urartua opet s druge strane terena stane Slovan. Slovan koji je opet nezgodan, Slovan koji je opet, kako je to netom nakon Urartua istaknuo Nemanja Bilbija, 'apsolutni favorit po svemu'… Slovan koji se tu našao nakon okršaja s luksemburškim Swifto – za koji su mnogi također mislili da će to ići lakše. Jer u Bratislavi je bilo 1:1, da bi slovački prvak (osvajali titulu čak 21 put!) na strani ipak dokazao kvalitetu i slavio 2:0.

Sastav? Pa… sada je to neki ipak drugi, a opet dobro poznati Slovan. Na vrata je iz Zvezde stigao Milan Borjan, iz Dinama u vezu na posudbu Marko Tolić, a i dalje su tu ultra-iskusni Juraj Kucka, najskuplji im igrač Aleksandar Čavrić (1.30m eura po Transfermarktu), ali i kapetan Vladimir Weiss kojeg Zrinjski prošlog ljeta nije osjetio jer je bio ozlijeđen, kao i Nemanji Bilbiji dobro poznati Gruzijac Kankava s kojim je na terenu razvio pravi mali rat.
Na klupi je i dalje Weissov imenjak, a otac mu, što će reći – da je Slovan jednako opasan, ako ne i opasniji. Uglavnom, u uzvratu sa Swiftom, to je izgledalo ovako: Borjan – Bajrič, Kashia, Wimmer, Lucas – Savvidis, Kankava – Bersegjan, Tolić, Weiss – Čavrić.

Pouka iz Bratislave

Prva utakmica igra se idućeg utorka od 21 sat Pod Bijelim brijegom, do kada bi Rendulić možda mogao smisliti kako izbjeći još jedan veliki fizički pad u drugom dijelu, a dotad ćemo iskoristiti priliku da se još jednom prisjetimo Bratislave – i pouke koji smo izvukli iz one emotivne noći.

- Zrinjski je navijačima uz tragičnu uspomenu ostavio i jednu nadu za skoriju budućnost. Nadu da Plemići mogu napraviti taj dodatni iskorak… Da, Slovan je opet, kao i 2009., bio bolji, s tim da se ovog puta provukao kroz ušice igle. Ali i tu je jedna lekcija, pouka za Mostarce. U podatku da su to bili treći produžeci Slovana u kvalifikacijama ovog ljeta, a da oni nisu odustajali, da su igrali do kraja – kao i Zrinjski, s tim da su ipak imali više sreće i mirnoće kod penala.

Zrinjski se slobodno opet može spremati za dramu, s tom razlikom da Slovake ovog puta susreće u 2. kolu kvalifikacija za LP, da već ima osigurano doigravanje za Konferencijsku ligu. A bude li sreće i pameti pa se u trećem međusobnom okršaju Slovan pošalje kući, leći će i taj veliki cilj – plasman u skupine Konferencijske lige. A s njim bi se naš nogomet konačno iskobeljao iz društva zemalja koje još nisu imala predstavnika u UEFA-inim skupinama, društva koje još čine San Marino, Andora, Island, Crna Gora, Farski Otoci, Malta, Sjeverna Irska, Wales, Gruzija.


Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba