Visoke pobjede uvijek su dobrodošle, bez obzira na snagu rivala. Takva je bila, visoka i pozdravljena s oduševljenjem, i ova koju je Zrinjski ostvario u Derventi, gdje je ostvario više ciljeva i tako se dodatno osnažio pred nastavak prvenstvene kampanje u kojoj ima jasnu zadaću sustizanja vodećih.

Daleko od toga da je Mladen Žižović u Derventi na travnjak poslao slabu startnu postava. Ona samo nije bila najjača moguća. Startali su Horkaš – Tičinović, Sadiku, Bekić, Ibanez – Trebotić, Enin – Mašić, Arežina, Govedarica – Kunić. Da se primijetiti da se skoro u svakoj liniji našao igrač koji je u zadnje vrijeme bio gurnut u stranu, kojem je ovo bila prilika da opet uđe u ritam, a najbolje je ponuđenu priliku iskoristio Anes Mašić. Zabio je četiri gola i tako dao veliki obol očekivanom plasmanu u osminu finala Kupa – dvije muhe jednim udarcem… zapravo tri i više njih, jer pobjeda u Derventi nije donijela samo jednu dobru stvar.

Mašić vukao u prvih pet kola

Sjećate se kako je Mašić stigao Pod Bijeli brijeg ove sezone? Točnije kako se vratio sa posudbe iz GOŠK-a? Dogodilo se to u zadnji tren, pred sami početak sezone. Briljirao je u pripremama sa Plemićima, ali do zadnjeg trenutka djelovalo je da ga Zrinjskom i dalje vide kao igrača kojeg treba brusiti u Prvoj federalnoj, kao igrača koji u tom trenutku možda nije bio materijal za Zrinjski. No, ubrzo je 20-godišnji ofenzivac demantirao sve ne koji su sumnjali – nije bio spektakularan, ali je u prvih pet kola Zrinjskom s dva gola donio šest bodova protiv Olimpika i Slobode. Bili su to jedini pogoci Zrinjskog u tom periodu pa je, koliko god Mašićev obol radovao u toj nesretnoj situaciji, postalo više nego jasno da je Žižovićev tim prema naprijed i dalje neuvjerljiv… bez obzira na više nego solidna imena u tom segmentu igre. Realizacija, realizacija, realizacija, ponavljali su Pod Bijelim brijegom kao papagaji, a onda je stigao spasitelj.

Stao Ivančićev niz

Protiv Differdangea na travnjaku se najednom našao novi napadač, Josip Ivančić. Ali ne kao starter, nego kao zamjena Mašiću od 68. minute. I odmah je visoki Ivančić zabio. Glavom. To je učinio i u iduća tri meča zaredom te usput vratio Mašića u drugi plan. Najednom je mladi ofenzivac počeo dobivati po dvadesetak minuta, što je zapravo bilo šteta s obzirom da mu utakmice trebaju da održi formu, ali Ivančić se etablirao u prvu špicu i tu za Žižovića nije bilo dileme. To su one slatke muke. Kako god bilo, Tekstilac je došao kao naručen da se Mašića vrati u golgetersku formu, a ovaj je priliku iskoristio. Pogotkom je svoju priliku iskoristio i Petar Kunić, koji je šest utakmica prije toga gledao Zrinjski sa klupe i tribina, a dobro je bilo vidjeti i po gol Filipa Arežine i Miljana Govedarice. To što je utakmicu prije, protiv Krupe u prvenstvu (3:0), stao Ivančićev niz, to je u ovom trenutku najmanje bitno…

Slijedi neporaženo Sarajevo

Plasman u osminu finala osiguran, strijelci raspucani, zadovoljni i oni koji griju klupu, atmosfera generalno – jako, jako dobra. Sve je to napravio Zrinjski u 90 minuta u Derventi i tako se postavio u dobru poziciju do usijanja zagrijati atmosferu pred nadolazeće prvenstveno kolo… a ono u Mostar u ponedjeljak dovodi branitelja naslova i lidera, Sarajevo. Sarajevo koje će biti možda i umorno od Europe, Sarajevo koje s utakmicom manje ima sedam bodova više, što će reći da će to biti prilika Zrinjskom da se vrati u priču o prvaku. Sarajevo je, da podsjetimo, i dalje jedina neporažena momčad prvenstva, tako da Mostarcima neće nedostajati izazova.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba