Liga je možda, kao što to nedavno reče trener Veleža Nedim Jusufbegović, kvalitativno i nazadovala zadnjih godina, ali da to na bilo koji način može okaljati osmi naslov prvaka Zrinjskog, apsolutna je nelogičnost.

Broj 8 je simbol sklada i ravnoteže. Značenje broja 8 predstavlja red, balans, perfekcionizam, konstantnu želju za unapređivanjem bitnih stvari. Broj 8 živi za postizanje i ostvarivanje ciljeva. Zrinjskom kao svježe okrunjenom osmerostrukom prvaku BiH sve se te karakteristike na određeni način mogu prišiti, Plemići se mogu prepoznati u njima – od stožera i igrača, sve do, kako je to rekao Krunoslav Rendulić, 'ljudi iza zavjese'. Pa ipak, drugi će dodati da taj perfekcionizam ne bi bio toliko izražen da su uobičajeni pretendenti za vrh bili ozbiljniji, bolji, i vjerojatno tu ima malčice istine. Ali. Veliko 'ali'…

Da, rivali su zaista podbacili….

Oni koji smatraju da je naslov izboren u lošijoj konkurenciji od te neke uobičajene, gdje su npr. Sarajevo i Željezničar jači, možda nisu ni u manjini, ali treba se u tom kontekstu zapitati nešto drugo – zar ovako izjednačena Liga nije dovoljno izazovna?

Jer kad svatko može dobiti svakoga, onda govorimo o jednoj velikoj nepredvidljivosti… nepredvidljivosti u kojoj je samo jedna konstanta – Zrinjski. Zrinjski koji je nanizao 26 pozitivnih rezultata, usput svezavši 16 pobjeda, Zrinjski koji je posao završio četiri kola prije kraja, što je drugo najranije zaključenje šampionske utrke, nakon onog prošlosezonskog, Zrinjski koji možda nije rušio rekorde kao prošle sezone, ali daleko od toga – da je bio daleko od njih. A ako ćete ipak ustrajati s teorijom da u onakvoj konkurenciji nije bilo teško dominirati, što imate reći na kontraargument da Zrinjski nije nimalo kriv što rivali nisu odradili dovoljno dobar posao, na početku sezone, na polusezoni, ovog proljeća? Što je gazio sve pred sobom, što nam je priredio da prvi puta u povijesti Premijer lige vidimo obranu naslova u sezoni gotovo jednako dominantnoj onoj koja joj je prethodila.

… ali Renduliću to nije smetalo

Krunoslav Rendulić, koji je momčad zimus naslijedio od Sergeja Jakirovića, stigao je do svoje prve trenerske titule, a nakon angažmana u Istri, Šibeniku i Gorici. Učinio je to u stilu, u najmanju ruku odradio posao dostojan nasljednika Jakirovića koji je s prošlosezonskom titulom (plus 27 na kraju sezone!) i izvedbama Plemića u prvom dijelu sezone postavio neke nove standarde u Premijer ligi. Nije mu smetalo što rivali nisu bili dovoljno dobri, bio je, kao i Uprava, fokusiran na svoj posao i to kako Zrinjski učiniti još boljim – motiv je imao iznutra, vanjski mu nije ni trebao i to je uvelike usmjerilo kampanju ka završetku kojem smo svjedočili. Radovali su se svi uz njega s grbom Zrinjskom na prsima, a opet smo u tom slavlju vidjeli Nemanju Bilbiju – rekordnom strijelca Lige kojem je to bio šesti naslov prvaka BiH, čime je postao najtrofejniji igrač Premijer lige. I opet govorimo o unutarnjem motivu, želji za perfekcionizmom, tendenciji da se jako dobra situacija pretvori u još bolju…

Za kraj – još jedan motiv!

Pa ipak, ovo će zazvučati čudno, ovo još nije savršena sezona. Ne za standarde ovog Zrinjskog. Jer sedamnaestog svibnja Plemići će igrati finale Kupa, tek svoj drugi nakon onog trofejnog iz 2008. godine. Bit će to prilika da se ipak značajno prepravi klupski CV, ispunjen titulama prvaka, a siromašan trofejima Kupa. Bit će to posebna utakmica, jer će se s druge strane naći gradski rival Velež, koji u zadnjem prvenstvenom duelu skupo prodao kožu – ali kako su tako sva tri ovosezonska međusobna prvenstvena duela završila pobjedom Plemića, oni sigurno ni u Zenici neće ustuknuti.
Naravno, bit će tada postavljeno pitanje stanja kadra, bit će u dvije prvenstvene utakmice do tad (Sloboda u Čitluku i Sloga u Doboju) potrebno održati tenziju na nivou, ali ako netko i sumnja da Zrinjski može do svoje prve dvostruke krune – sigurno je u manjini.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba