Treća pobjeda u nizu. No i četrnaesta vezana utakmica u kojoj Zrinjski prima gol. Iako trenutno vlada zadovoljstvo, navijačima se miješaju osjećaji pa neki i dalje sumnjaju da će to do kraja sezone izdobriti… no imaju li zapravo razloga za brigu?

Ponekad je dobro tražiti dlaku u jajetu, inzistirati na savršenstvu… ali samo onda kada postoje temelji za takav pristup. Trenutno se čini da bi u Zrinjskom morali biti zadovoljni aktualnim nizom od tri vezane pobjede, jer je on došao nakon dva vezana prvenstvena poraza… pa i usprkos činjenici da je obrana osjetno više propusna nego je to bila prethodnih sezona, što je dokazalo i gostovanja kod Cityja u zaostalom susretu 2. kola.

Još jedan lošiji ulazak

U 23. minuti, nakon efektnog solo prodora zabio je Mario Ćuže, već u 48. Slobodan Jakovljević autogolom je vratio stvari na početak. Ipak, u 67. i 71. Nemanja Bilbija i Tarik Ramić (njegov prvijenac) odveli su Zrinjski do još jedne pobjede, da bi ju u 74. Đorđe Pantelić doveo u pitanje… a u 80. Tomislav Kiš riješio sve dileme.
Tipični ovosezonski Zrinjski. Zrinjski koji puno prima, ali i zabija puno golova. Zrinjski koji je neizbalansiran, kojem se nerijetko događa da izgubi kontrolu nad rezultatom, ali onda osjetnom razlikom u kvaliteti ipak uzme ono što je legitimno njegovo. Je li to ono što navijači žele? Posebno u kontekstu činjenice da je usprkos ranom vodstvu, vrlo lako se Zrinjski u toj ranoj fazi susreta mogao naći u minusu – ali Hadžić i Pantelić nisu iskoristili prilike u kojima su se tada našli.

'Nenormalan termin'

- Moram napomenuti da ovaj termin nije za igru. Jednostavno, ne možemo igrati nakon 72 sata, to nije normalno. Ljudi koji traže taj termin malo bi trebali povesti računa o tim stvarima. Da je igrana u nekom kasnijem terminu, mislim da bi bila bolja i dinamičnija utakmica. Ali, što je tu je.
Komentar Krunoslava Rendulića koji je ovdje ukazao na problem, ali zapravo i na nešto što je sam poželio. Jer ne tako davno, prije početka europske jeseni, govorio je: 'Igrat ćemo na dvije, tri fronte, ali to smo htjeli.' Možda Zrinjski nije htio igrati u Tuzli igrati toliko brzo nakon što je u Mostaru odradio duel sa Željezničarom, ali ovo je ta jedna od odgođenih utakmica, posljedica zahtjevne europske jeseni… to je ono što je htio, što su svi Pod Bijelim brijegom željeli.

Čupanje na kvalitetu

Velika potrošnja u jednom za bh. nogomet ipak vrlo zahtjevnom ritmu uzima danka, to je jasno… i to je zaista jedan validan alibi. No, možda tu činjenicu i ne bi trebali uzimati kao ispriku – možda bi taj neki osjećaj nepotpunog zadovoljstva navijači morali gledati kroz prizmu činjenice da Zrinjski opet pobjeđuje – bez obzira koliko utakmica igra u jednom napornom ritmu. I još nešto. Te utakmice, sve su samo ne dosadne. Pa i ova u Tuzli. Zrinjski ili vrlo rano padne u rezultatski minus (Posušje, Sarajevo i AZ u nizu), ili jednostavno lošije uđe u utakmicu, a onda se čupa na kvalitetu, na upornost, karakter. To nitko ne može proglasiti dosadnim, koliko god čupalo živce. Naprotiv. To je nogomet kojeg svi vole gledati, to je nogomet o kojem se priča.

Zadovoljstvo ipak prevladava

- Bilo je teško, naš cilj je bio dobiti utakmicu, dodao je Rendulić u Tuzli pa naglasio: To smo ostvarili, čestitke objema ekipama na odličnoj partiji.
Nema sumnje da je šef Plemstva zadovoljan s obzirom na sve okolnosti, na bodovni saldo, na ustrajnost njegove momčadi koju uslijed zgusnutijeg ritma napadaju i ozljede… no vremena uživati u tom osjećaju – nema. Jer u nedjelju njegov tim gostuje nervoznom Igmanu koji je u prvenstvu svezao četiri poraza (u srijedu u Kupu prošao TOŠK), a onda u četvrtak ide na noge – Aston Villi! Dva različita svijeta, a zadatak opet isti – spremiti momčad da odigra najbolje što može i uzme što joj se ponudi. A s obzirom na dosad viđeno, slobodno se spremite za novu dramu, zabavu.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba