Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba

Pred nama je prvo kolo sezone koje će u kompletu biti odigrano u prvotnom terminu. A to će reći da će u pogon i Zrinjski, koji je zbog nezaboravne euro-kampanje odgodio čak pet utakmica. Povratak u stvarnost dogodit će se u Novom Gradu, gdje bi trebali dobiti dio odgovora na pitanje – je li Zrinjski i dalje koplje ispred ostalih?

Iz Bratislave u Novi Grad, bivši Bosanski Novi. Zvuči kao grubo buđenje, no to povratak Zrinjskog prvenstvenim obvezama iz sjajne europske kampanje ne bi trebao biti. Jer usprkos novcima koji će doći od UEFA-e za nastup u četiri kvalifikacijske runde u Ligi prvaka i Konferencijskoj ligi, Zrinjski kroz prvenstvo dolazi u poziciju da uopće igra Europu, Zrinjski kroz prvenstvo gradi ono što ima na terenu. A ima dosta kvalitete, što su dokazale partije protiv Šerifa, Tirane, Tobola i Slovana. No, koliko su to bile iznimno motivirajuće partije, odnosno u kojoj će mjeri motiv i dalje biti tu kada Zrinjski ove srijede izađe na megdan Borcu i ono što je jednako važno – hoće li ovaj Zrinjski i dalje biti koplje ispred ostalih, kao što je bio prošle sezone.

Blještavilo i sivilo

Gotovo u pravilu, naši se klubovi nakon Europe malčice pogube u prvenstvu. Da, Zrinjski je odigrao dva kola pa se ne može reći da se vraća u Premijer ligu, ali kako se ovog utorka/srijede igra osmo kolo, određena neizvjesnost ipak visi u zraku. Prije svega zbog sudara europskog blještavila koje Plemići sigurno i dalje imaju i glavama i naše, bh. nogometne stvarnosti – koja nije tako blještava. Koja je puno više siva. Dokazat će to ambijent u Novom Gradu, zdanje na kojem će Borac alternativno biti domaćin, a koje je za naš drugi nogometni zapravo jedna dobra reklama… ali bez obzira na to, ipak je daleko od stadiona na kojima je Zrinjski igrao ovog ljeta. Protivnik? Pa, ipak neka druga priča. Neće to biti istinski domaćin u Novom Gradu, Sloboda, nego prošlosezonski treći tim Premijer lige.

Borac i poznato lice na klupi

Ne, Borac nije najbolje otvorio sezonu. Neočekivano je ispao u srazu sa B36 sa Farskih Otoka, nakon čega je trener Nenad Lalatović (barem na pressici) ponudio ostavku, ali potrajao je nakon toga i kroz sedam nadolazećih prvenstvenih kola – do zadnjeg, do poraza od Leotara. A onda je stvarno otišao, a došao je – povratnik u Borac, zapravo odlično poznato lice, ime i Pod Bijelim brijegom. Vinko Marinović. Prije šest godina uzeo je prvi od tri vezana naslova Zrinjskog iz tog perioda, kasnije je radio u mladoj reprezentaciji pa osvojio onaj 'COVID naslov' sa Sarajevom da bi sada, nakon petnaest mjeseci bez poslao, zatvorio krug i vratio se u Borac. U Borac koji ga treba, koji je iz devet utakmica ove sezone uzeo po četiri pobjede i poraza te remi.

Željezničar i Leotar  

I onda, što vam se čini, kakve su šanse da se Zrinjski u prvenstvo vrati pobjedom? Ako ćemo gledati prva dva kola, reći ćemo 50-50. Jer takav je, polovičan, bio učinak Zrinjskog u dvije dosad odigrane prvenstvene utakmice. Poraz je upisan od Željezničara (1:2), pobjeda je došla protiv Leotara (4:1). Obje utakmice odigrane su kod kuće, obje u jeku snažne euro-kampanje. A to će reći da će ovo u neku ruku biti nešto novo ove sezone, u kojoj je fokus dosad uvelike bio usmjeren na Ligu prvaka i Konferencijsku ligu.

Prvo gostovanje nakon Europe. Prvo gostovanje kod Borca nakon dvije uvjerljive pobjede (5:1 i 4:1) te remija (1:1) sa istim rivalom iz prošle sezone.  

Motivacija i neupitna kvaliteta

Ključna će biti jedno pitanje, odnosno odgovor koji će za njega pronaći Sergej Jakirović i društvo. Dakle, je li Zrinjski zadržao nešto energije nakon Bratislave i onog triler ispadanja u play offu Konferencijske lige?
Ako jeste, kvaliteta  će sigurno isplivati, već u Novom Gradu – jer znamo da ju Plemići imaju. Znaju to i prvaci Moldavije, Albanije, Kazahstana i na koncu - slovački prvak. Uostalom, onaj rekordni Zrinjski iz prošle sezone i ovaj Zrinjski koji se iskazao u Europi, razlikuju se samo u jednom bitnom imenu kojeg nema - Ivanu Bašiću koji je prodan u Rusiju – dok je razlika u novim imenima ipak znatna pa sada pričamo i o Frani Maglici, Mariju Ćuži, Silviju Ilinkoviću, Nikoli Mandiću… Ali ako će motivacija biti problem, o kvaliteti ćemo govoriti – samo na papiru. Uskoro ćemo saznati na čemu smo.