Nije titula još ni bila riješena, ali navijači su se počeli polarizirati. Počele su polemike koji je bolji – Jakirovićev ili Rendulićev Zrinjski?

Zrinjski je pitanje titule riješio četiri kola prije kraja sezone, a u teoriji se to moglo dogoditi i ranije. Posušje je bilo druga meč lopta i Zrinjski ju nije protratio… kao što ni Krunoslav Rendulić nije protratio prvu polusezonu Pod Bijelim brijegom. Čak što više, neki su nakon manje od pola godine u sedlu prvaka vinkovačkog trenera proglasili uspješnijim od prethodnika mu, Sergeja Jakirovića koji je nakon također dominantno osvojene titule na pola i dalje aktualne sezone prešao u Rijeku. I neka su. Svatko ima pravo na mišljenje. No, jesi li usporedbe umjesne, jesu li uopće moguće?

Jakirović udario temelje

Nakon prošle sezone i onih plus 27 na kraju sezone, mnogi su pomislili – to je to, taj će rekord ostati, možda i vječno! Sergej Jakirović taj je prošlosezonski Zrinjski gradio od početka 2021. U prvoj polusezoni nije uspio rezultatski značajno podići klub nakon razilaska Uprave s prethodnikom mu Mladenom Žižovićem. Zrinjski je nakon osam vezanih euro-sezona ostao bez međunarodnih utakmica, ali u pozadini se dosta posla obavilo – udareni su temelji za sezonu koja je uslijedila, u kojoj je momčad nadograđena, a Jakirović imao presudnu riječ od prvog do zadnjeg kola. I osjetio se taj njegov potpis na terenu – itekako. Zrinjski je bio ofenzivan kao nikad dotad, ritmom je lomio rivale, činilo se da u svakom trenutku može dodati još gasa. Bilo je to toliko dobro da je pred njegov odlazak na kraju prošle godine bilo jako, jako puno onih koji nisu mogli zamisliti ni približno uspješnog trenera koji će ga naslijediti – i da, svi su se oni prevarili.

Rendulić  - drukčiji tip

Čim se pojavio, u prvom obraćanju medijima, Krunoslav Rendulić je djelovao kao drukčiji tip - što i jeste. Zatvoreniji, ozbiljniji. Kraći odgovori, gotovo vojnička retorika. Bez viška komentara. Nitko u startu nije bio siguran na čemu će Zrinjski biti s njim, no vrlo brzo, još u pripremama, postalo je jasno da je Zrinjski i dalje dobar, ako ne i bolji nego je bio jesenas. Promjena na klupi kao da se nije ni osjetila, što će mnogi pripisati Jakiroviću, činjenici da je stvorio momčad koju je lako voditi, koja zna kako i kada igrati…, no nemojte upasti u zamku i pomisliti da bi nakon Jakirovića bilo tko mogao sjesti na klupu i izgledati kao prvak. Da, Rendulić je u dosta navrata naglasio kako neće previše toga mijenjati, kako je preuzeo karakternu, radnu grupu igrača (koju je sigurno stvorila i politika kluba koja preferira takav kadar), ali svejedno se za pojedine utakmice trebalo odlučiti za ove ili one igrače – i imati rezultate kakve je Rendulić imao. Nije to bilo pitanje dobivanja u ruke razrađenog Ferrarija, koliko i umješnosti da se taj razrađeni Ferrari vozi jednako brzo.

Promjene nisu poremetile kurs

Dakle, obojica su jako dobri - Jakirović sa svojom aurom pomalo i neizbježan, Rendulić s istaknutim pragmatizmom i jednakim fokusom dosljedan – no koji je bolji, čiji je Zrinjski bolji? Legitimno, ali i u samom startu pomalo iskrivljeno pitanje. Jer ovaj Zrinjski je i Jakirovićev i Rendulićev. Jakirović je kadar iz prošle sezone nadogradio Petrom Sučićem i Mariom Ćužom te Silviom Ilinkovićem, do prošle zime dogodile su neke promjene, a onda  dolaskom Rendulića još neke. Od važnijih došli su Marić na golu, Ivančić i Kiš u vezi/napadu, kao i skupo plaćeni Ismajlgeci koji se još traži. Ukratko, momčad se tijekom sezone malo mijenjala, a svoj potpis na igru stavljali su – i Jakirović i Rendulić. Promjene sustava mogli bi okarakterizirati varijacijama na temu, a najvažnije od svega – Zrinjski je na proljeće nastavio u po rivale ubitačnom ritmu. Ritmu koji je donio osmu titulu, nakon čijeg se osiguravanja sada dižu polemike kao što je ova koju pokušavamo razjasniti.

Razlika između proljeća i jeseni

Da, drukčije je Zrinjski pozicijski kotirao u prvom i drugom dijelu sezone i to možda i najveća stavka oko koje se i stvaraju dileme. Najveća prednost koju je Jakirović imao jesenas, bila su četiri boda viška, prednost koju je Rendulić nabildao na plus 17. Tu ne treba zaboraviti da je Zrinjski u jednom trenutku prvog dijela sezone zbog velikog broja odgođenih utakmica (pet) čak bio i fenjeraš, da je odigrao sjajnu euro-kampanju, ali da je zbog toga u žestokom ritmu morao nadoknađivati prvenstvene minute, u kojima je zbog potrošenosti na međunarodnim travnjacima sigurno malo i patio. Patio, ali i iščupao se te na odmor otišao s plus tri i utakmicom manje (Mostarski derbi pomjeren na proljeće). S druge strane, i proljetni je Zrinjski imao naporan ritam, jer je Europu zamijenio Kup – Renduliću je po dolasku postavljen jasan cilj, nitko se više Pod Bijelim brijegom nije želio zadovoljiti samo prvenstvom i to je također trebalo izgurati. A on je to izgurao skoro maksimalno dobro.

Uspješna prijateljska primopredaja

Istina, Rendulićev Zrinjski nanizao je četrnaest pobjedu, zasad upisao petnaest pobjeda i poraz (od Sarajeva), ali niz od 26 utakmica bez poraza je i Jakirovićev, kao i dobar dio momčadi… i tu zapravo i dobivamo odgovor na pitanje iz naslova.

Na kraju se sve svodi na dojam, a najsvježiji dojam je da ovaj trenutni Zrinjski igra tečnije od onog jesenskog – čemu je sigurno doprinio Jakirović sa svojim talentom kod kreiranja i vođenja momčadi (primijetili ste kako je u međuvremenu podigao Rijeku?), ali i Rendulić pod kojim su se pojačanja lijepo uklopila. Ukratko, teško je ocijeniti gdje završava Jakirović, a gdje počinje Rendulić. Njih dvojica, inače prijatelji, očito su lijepo porazgovarala kada je izvršena primopredaja svlačionice prvaka, Rendulić je to po dolasku i potvrdio, ali i znakovito prešutio detalje. Govorio je tek o tomu kako više očekuje od pojedinih mlađih igrača, Sučića i Ilinkovića, a ta su očekivanja mladci opravdali… s tim da je Ilinovića usporila ozljeda. Uradio je Rendulić jako dobar posao i u onom sektoru u kojem je Jakirović posebno jak, psihološkom, na svoj način, ali da bi stao jedan na jedan u ring s Jakirovićem, još se nešto mora dogoditi.

Ali, Renduliću treba još nešto…

I ne mislimo da bi Jakirovića i Rendulić propisno mogli uspoređivati tek ako potonji osvoji i Kup. Više mislimo na period koji će vinkovački trener provesti Pod Bijelim brijegom.
Jakirović je imao dvije godine za vrijeme kojih je ostavio neizbrisiv trag i Renduliću uvelike olakšao posao. Rendulić je tu tek pola godine, a bez obzira na rezultate u tom kratkom periodu, mjerodavnom će biti tek ocjena nakon moguće kompletne sezone na klupi Plemića. Tada će biti primoran na nove, uvijek neizbježne izmjene kadra, na možda i drastične korake, tada ćemo na uvid dobiti njegove kvalitete i u situacijama koje nisu idealne, koje traže drukčiji pristup i malo više živaca.
Dotad, do te moguće kompletne sezone Rendulića na klupi Zrinjskog, polemike će vjerojatno i dalje tinjati, a kako stvari zasad teku – Plemići će navijačima sigurno još neko vrijeme davati razloga da se hvataju u koštac s argumentima u 'tko je bolji' raspravama koje vjerojatno još neće stati.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba