O napretku Zrinjskog, o rastu koji i dalje traje, stalno se piše. Argumenti se mogu pronaći na svakom koraku, a najbolje ih je potražiti na terenu. Mi smo ih između ostalog pronašli u usporedbi sa istim periodom prošle sezone.

Nakon trinaest kola tekuće sezone Zrinjski je vodeći sa 30 bodova i gol razlikom 23:4. Drugoplasirana Tuzla ima utakmicu i četiri boda manje, što će reći da je tijesno, a to ipak ne može otkriti puno toga o samom Zrinjskom… ne koliko prošlosezonske partije i učinak Plemića iz istog razdoblja. A kada se zadubite u arhivu, dobit ćete itekako opipljive brojke i dokaze da je ovaj Zrinjski poprilično narastao… da ide u dobrom smjeru.

Garancije nije bilo

Često se ove sezone zna reći kako aktualna ekipa Zrinjskog nije toliko dobra, koliko je konkurencija klimava… i da će na osnovu tog odnosa snaga titula i završiti u Mostaru. Ali na taj se način donekle podcjenjuje i Zrinjski, posebno napredak napravljen u odnosu na prošlu sezonu koja je rezultatski uvelike razočarala. S te točke gledišta, neočekivano slabih rezultata koji su Plemstvo ostavili i bez Europe (prvi puta nakon osam uzastopnih nastupa na međunarodnoj sceni), napredak se morao dogoditi, ali da je morao biti osjetan kao što je bio – to nitko nije mogao garantirati. Svi su vjerovali, ali to je bilo to – nitko nije mogao obećati da će tako biti, od trenera Sergeja Jakirovića i njegovih pomoćnika, do onih na kojima se napredak očituje, samih igrača. A ti igrači, ne baš u istom sastavu, puno su toga dali u prvih trinaest kola sezone.

Prošle sezone na minus 11!

Nakon 13. kola prošle sezone, Zrinjski je bio četvrta ekipa prvenstva, s 22 boda i gol razlikom 18:12. Za vodećim Sarajevom u tom je trenutku zaostajao 11 bodova! Puno, previše da bi se do kraja sezone napravilo nešto više… barem u slučaju Mostaraca. Jer Borcu je za rukom pošlo nadoknaditi čak minus 13 u odnosu na vodeće Sarajevo i na koncu uzeti titulu, ali to je priča o Sarajevu i Borcu… Uglavnom, Zrinjski tada, sa Mladenom Žižovićem na klupi, nije bio top momčad, daleko od toga. Mučio se i na kraju ostao i bez Europe. A onda je na pola sezone došao Sergej Jakirović s kojim su se neke stvari promijenile, klub se okrenuo dovođenju mladih, neafirmiranih igrača (uglavnom iz Hrvatske), a iako do ljeta nije došlo do osjetnog napretka u rezultatima, priča se tada zakotrljala u željenom smjeru.

Više golova, bodova…

I onda je došla ova sezone. Jakirović je krenuo od nulte točke, bio je u prilici napraviti nešto veći rez, u startu kreirati momčad po svom ukusu. I to se vrlo brzo osjetilo. Zrinjski je u prvih trinaest kola sezone uhvatio 8 bodova više, zabio je 5 više, a primio 8 golova manje u odnosu na isti period prošle sezone. U tom je periodu jednom poražen (prošle sezone u istom periodu imao je već pet poraza). U kompletu je to pokazatelj velikih promjena na bolje, čemu su možda doprinijele i nešto klimavije partije uobičajenih rivala (Sarajeva, Širokog, Borca), ali Zrinjski kao Zrinjski svoje je odradio na najbolji mogući način – i tako dokazao da se i u relativno kratkom roku mogu napraviti velike stvari.
Ostaje vidjeti hoće li Plemstvo nastaviti igrati dobro u kontinuitetu i hoće li ga možda rivali jače pritisnuti… a kako se god priča dalje odvijala, dojma smo da će ovakav Zrinjski imati snažne adute.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba