Zadnji put dvostrukog prvaka BiH imali smo … pa zapravo ne tako davno. Godine 2019. No jako davno dogodio se zadnji Kup kojeg je odnio Zrinjski, Zrinjski koji još nije osjetio okus dvostruke krune. Priliku zato imat će iduće srijede, u finalu protiv Veleža u koje će ući kao apsolutni favoriti. Donosimo razloge iza takve tvrdnje…

Velež je prošle sezone ugodno iznenadio osvojivši Kup, no zapravo je veće iznenađenje što su Rođeni izborili dva uzastopna finala. Takav Velež prepun iznenađenja zapravo ne bi trebao donijeti ništa novo u finale protiv Zrinjskog, a kako se i o Plemićima sve zna, element iznenađenja u zeničkom finalu bit će nepostojeći. Na terenu bi se trebala osjetiti 'samo' ta neka razlika u kvaliteti, formi, mentalnoj snazi, motivu, naoko detaljima odreda na strani Zrinjskog. Pa da onda vidimo zbog čega je to sve Zrinjski favorit.

Stav prvaka

Duže od dvije godine u Zrinjskom grade ono što Pod Bijelim brijegom zadovoljno nazivaju stavom prvaka. A u te dvije godine Uprava je napravila odličan potez uposlivši Sergeja Jakirovića koji je izbacio recept za novu razinu dosad neviđene dominacije u bh. nogometu. Recept koji je i dalje, nakon njegovog odlaska na kraju 2022., ostao efektan i koji njegov nasljednik Krunoslav Rendulić jako dobro koristi i pretvara u nove pobjede. Ne, sigurno ne bi bilo koji trener mogao uspješno voditi ovako uigran tim, ali zanemariti stav prvaka, usađenu karakternu osobinu, bila bi greška u toj nekoj analizi uspješnosti prvaka. Stav prvaka koji će sigurno biti osjetan od prve trenutke zeničkog finala.

Motiv

Zrinjski možda već neko vrijeme nema snažno izražen motiv, ali je svejedno stiskao gas dok je tražio tih finalnih par bodova da zapakira rekordnu osmu titulu pa i nakon toga. A kako će nadolazeće srijede tražiti prvu klupsku dvostruku krunu, ne treba ni isticati da će motiv biti tu, ogroman kao prvenstvena gol razlika Plemića. Motiv da se konačno izbriše ta crna mrlja u CV-u, koji je zbog tog samo jednog Kupa (iz 2008.) ipak nebalansiran, nekompletan.
- Finale će biti posebno, klub već dugo nije osvojio Kup. Jedva čekamo tu utakmicu, jer mogli bismo postati prva generacija Zrinjskog koja je osvojila dvostruku krunu, svježe je izjavio standardni veznjak Damir Zlomislić.

Forma

Jasno, stav prvaka mora odnekud doći – od pobjeda. Kreiran je, kao što smo naglasili, u tom periodu od dvije i kusur godine, s tim da je forma ipak malčice varirala. Pa je tako bilo i trenutaka u kojima Zrinjski nije ličio na sebe, a to trenutno nije slučaj. Jer Zrinjski u proljetnom dijelu uz svoje ime ima 17 pobjeda u 18 utakmica, 15 pobjeda s dva i više golova razlike, 51 postignut pogodak, 16 različitih strijelaca, 11 utakmica bez primljenog pogotka. Mrlja je bila ta utakmica sa Sarajevom, ali Sarajevom koje je jednostavno došlo gladnije, motiviranije, dok je Zrinjski u tom trenutku bio bod od titule koja će kad-tad doći. Pobjede po osvajanju titule, 4:1 protiv Slobode i 3:1 kod Sloge, dokazale su da Zrinjski još nije spustio nogu s gasa… što je bilo za očekivati, s obzirom da tek treba igrati finale Kupa.

Ekipa

- Radna, karakterna grupa.
Riječi su to kojima je Krunoslav Rendulić često kitio Plemiće. I kada bi bilo riječi o pritisku, i onda kada bi se tražio motiv u zapravo rezultatski nevažnim utakmicama – kakvih Pod Bijelim brijegom više nema. Zrinjski je, ukratko, ekipa. Složna grupa od dvadeset i kusur imena koja su stalno u opticaju, a od kojih svako može uskočiti u svakom mogućem trenutku. Rupa nema, tek se može dogoditi lošiji dan pojedinca, ali te se utakmice događaju vrlo, vrlo rijetko – tako da pojedinačna forma najčešće u prvi plan izbaci uigran stroj od 11 igrača, ekipu.

Bilbija

- Ekipa uvijek izbaci nekog igrača.

Često bi to izjavio Nemanja Bilbija… a vrlo, vrlo često bi on bio taj igrač. Jer u prvenstvu je zabio 23 gola i tomu dodao još sedam komada iz Europe i Kupa (5). Da, nije na prošlosezonskoj razini, ali ni toliko daleko od ukupna 34 gola. Nimalo daleko. Najvažnije, i dalje je gladan, uglavnom zdrav, a eto imao je i taj luksuz odmora u prošlom kolu kod Sloge, gdje nije igrao zbog kartona. A tamo je do izražaja došla ekipa, koja je bez njega, ali i nekih drugih važnih igrača, uvjerljivo slavila. Usput se vrativši iz zaostatka. Još nešto. Veležu često zabija, mada je Velež njegova tek osma najučestalija žrtva u PL – u petnaest utakmica protiv Rođenih, u njih osam je bio strijelac.

Omjer

Ako bi postojao detalj zbog kojeg Zrinjski nije favorit, to bi onda bila potencijalno kontraproduktivna prevelika samouvjerenost. Da se ne lažemo, dolazi ona i iz međusobnih duela s Veležom, ukupne, a posebno ovosezonske statistike. A ona kaže da je Velež u tri međusobna obračuna sa Zrinjskim pao – tri puta. Jednom Pod Bijelim brijegom (1:0) i dva puta u Vrapčićima (3:1 i 1:0). Da, stoji i to da je u svakom od tih duela Veleža bio dostojan rival, u zadnjem zreo barem za boda, ali zapisane su tri pobjede Plemića i oni to dobro znaju. A zna to i Rendulić, kao što je znao da je svaki od svoja dva dosadašnja Mostarska derbija morao najaviti s dozom opreza i respekta prema rivalu. Što će reći da preveliko samopouzdanje u slučaju Zrinjskog teško može biti kontraproduktivno.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba