Finale Kupa, zapravo je nagrada Zrinjskom nakon još jedne dominantne prvenstvene kampanje. Naravno, ta nagrada će postati bezvrijednom ako finale ne donese trofej protiv gradskog rivala, koji je u međusobnim okršajima većinom bio lošiji, što će reći da je Zrinjski ipak pod većim pritiskom.

- Pritisak? Pritisak zbog čega? Pritisak osjećaju roditelji koji nemaju hrane za svoju djecu, pritiska u nogometu nema.
Slavne riječi slavnog Josea Mourinha.

Riječi kojima je htio odagnati nešto što je sigurno i njega lomilo, nešto od čega se ne može pobjeći – pritisak možete samo ispravno kanalizirati. A Zrinjski taj pritisak uoči Veleža sigurno osjeća. Iako je već dominantno obranio dominanto osvojen naslov prvaka, iako zapravo više nema što dokazati. Jer sada je u tom finalu Kupa, i to protiv Veleža - sve dosad se briše, Plemići pred sobom imaju 90 minuta nakon kojih neće biti alibija. Pobjednik će uzeti sve, gubitnik podvijena repa kući lizati rane. I to je ta situacija koja može stvoriti pritisak, onaj koji koči, paralizira. A taj osjećaj Plemstvo ne poznaje već dugo vremena – i tu leži potencijalna opasnost.

Krunoslav Rendulić često je o pritisku govorio u Mourinhovom stilu. Pravio se da ga nema. I na taj način pokušavao zaštititi igrače, natjerati ih da se fokusiraju samo na teren. I većinom je uspijevao, dijelom zbog činjenice – da pritiska u njegovoj eri, u drugom dijelu sezone, ovog proljeća, zapravo nije ni bilo. I zapravo se trebate dobrano zamisliti dok se ne sjetite utakmice u kojima su Plemići bili pod istinskim pritiskom očekivanja… a najprije na pamet pada ona utakmica u Bratislavi. Uzvrat protiv Slovana, nakon minimalne domaće pobjede.

- Od 1905. godine, sigurno najvažnija utakmica, konstatirao je tada Rendulićev prethodnik, Sergej Jakirović.

Tada nimalo umirujuće riječi, ali on Plemiće nije ni htio umiriti. Htio ih je maksimalno nabrijati za susret u koji je Zrinjski, usprkos prednosti iz prve utakmice, i dalje ulazio određeni autsajder. Nije se moglo reći da Zrinjski nije imao što izgubiti, jer nakon onog trilera od produžetaka i penala, izgubio je povijesni plasman u UEFA-ine skupine… ali odigrao je hrabro, pritisak je uspješno kanaliziran – jednostavno nije bilo sreće.

Ipak, drukčiji je to tip utakmice od ovog nadolazećeg finala, dijelom i zbog činjenice da se od Zrinjskog sada bezrezervno očekuje pobjeda i trofej pa bi radije povukli paralelu s domaćim nogometom – a to bi značilo da bi se morali vratiti u ožujak 2021. Nakon što je ispao iz Kupa u duelu sa Sarajevom, Zrinjski je na domaćem terenu dočekao Tuzlu City i pokleknuo 1:2.

Bio je to klasični pad pritiskom tereta… ali bio je to i neki drugi Zrinjski, koji je tek par mjeseci operirao pod Sergejem Jakirovićem, koji se gradio, koji je visio i na kraju izvisio u Europi. Pritisak je onakav Zrinjski mogao poljuljati, dok se za ovaj današnji to može ustvrditi tek ako se dogoditi nešto više od lošeg dana.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba