Piše: Prof. dr. Vjekoslav Domljan, promotor i recenzent studije

Einstein je prije više od stoljeća kazao da cilj obrazovanja nije učenje činjenica nego razmišljanja. Sljedeći takav pristup postavljam, primjerice, esejsko pitanje studentima na ispitu iz Internacionalne ekonomije: treba li BiH ući u Otvoreni Balkan tj. u regionalne integracije ili ne. Stručnije, treba li ići k carinskoj uniji ili ne. Usput, BiH je bila u carinskoj uniji pod Austro-Ugarskom tj. u vanjskotrgovinskoj zajednici od 53 miliona ljudi.

Odgovori studenata „treba“ i „ne treba“ prihvaćaju se ispravnima. A koliko će bodova dobiti ovisi od argumentacije tj. koliko se odrazmišljala tema – koliko se odogovor temelji na Krugman-Obstfeld-Melitz udžbeniku, najboljem iz internacionalne ekonomije, i na onome koliko se pratilo i sudjelovalu u raspravama kojima apliciramo udžbenik na bh. situaciju.

Studenti koji su dodatno konsultirali studiju Ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine u Austrougarskom razdoblju – komparativna analiza makroekonomskih pokazatelja profesora Mahmutefedića imaju obilje činjenica za davanje odgovora na esejsko pitanje. Po njemu, promatrano iz ekonomske perspektive, odgovor glasi: ne treba se uključivati.

Studija je centrirana na 1910. god. Te je godine BiH imala isti dohodak po stanovniku kao i Italija (576 US$ vrijednosti iz 1970. god.). To je izračun profesora Michaela Palaireta, kojega prihvaća i dalje razvija Mahmutefendić. Gdje su stoljeće poslije Italija i BiH? Italija je članica G-7, skupine najrazvijenijih zemalja svijeta, a BiH članica, nazovimo je G-9, skupine jedinih europskih zemalja koje nisu zemlje visokog dohotka.

Gdje je BiH izgubila korak u razdoblju 1914.-2024. odnosno „prorajtala stoljeće“ (Krleža). Ušla je relativno razvijenija u Jugoslavije no što je iz njih izišla. Mahmutefendić predočuje rezultate istraživanja Jacksona, Welfensa, Sirca i Agnusa Maddisona, doajena milenijski dugih perspektiva izračuna ekonomskih varijabli. Proizilazi da Jugoslavije nisu bile ekonomski uspješne.

Tu ekonomsku ocjenu Mahmutefendić dopunjuje političkom i kulturnom. Tvrdi da je komunistička Jugoslavija bila uspješna politički i kulturno. No, ako se ekonomski kriterij nadopunjuju neekonomskima, trebalo bi, smatramo, dodati barem još dva: institucijski i sociološki.

Prof. dr. Vjekoslav Domljan

Institucijski kriterij je važan jer pokazuje s čime se ušlo i izišlo iz Austro-Ugarske (tehnike, organizacije, vrijednosti i sl.) i to uporediti s istodobnim stanjem zemalja komparatora. Dalje je važno sagledati strukturnu društva tj. kako se agrarno društvo pretvaralo u industrijsko i postindustrijsko u odnosu na istodobne transformacije kod zemalja komparatora. Pojednostavljeno kazano: kako i kojom brzinom se razvija srednja klasa pod pojedinim porecima kako kod BiH tako i kod zemalja komparatora.

Kad se ovi dodatni neekonomski kriteriji uzmu u obzir, doći će, pretpostavljamo, do poboljšanja rejtinga komunističke Jugoslavije na temelju brzine i veličine socijalne transformacije. Uspjela je za relativno kratko vrijeme prevesti pastoralno društvo u industrijsko. No, s druge strane, kad se uzme u obzir razvoj institucija, doći će do pogoršanja rejtinga ne samo komunističke Jugoslavije, nego i svih poredaka iz razdoblja 1918.-2024. 

Fra Grga Martić u Zapamćenjima (1906.) kaže: „On je proti naredbama carskog monopola odlazio po duhan u Hercegovinu… i na tovare ga raznašao po Bosni, a to bez ikakve stiske od strane vladine.“  Taj što raznašaše duhan bijaše kriminalac Salih Vilajetović, zvan Hadži Lojo, no u svim postootomanskim porecima javljali su se razni Hadži Loje i razne robe koje raznašaše i raznašaju i danas bez „ikakve stiske od strane vladine“. Sve je isto samo njega nema. 

U kraljevskoj Jugoslaviji, policija je, primjerice, zatvarala oči na proizvodnju i transport opijuma, jer je od tih kriminalaca istodobno i ustaša dobivala informacije o ustaškom pokretu, o čemu je Vladeta Milićević ostavio zapamćenja dok je komunistička Jugoslavija čak i sama rasturala drogu kao država-kriminalac. O BiH ne treba detaljisati, jer - zna se - narod zna. Prema Transparency International, BiH je ubjedljivo  najkorupmiranija europska zemlja. Korupcija je naličje djelovanja institucija - ako je visoka, institucije su slabe, i obratno.

No, vratimo se temeljnom pitanju: BiH pod Austro-Ugarskom, koje Mahmutefedic sagledava s povijesnog i ekonomskog aspekta. Prema prezentiranom, a prezentirano je na temelju studija povjesničara o BiH (Noel Malcolm, Marko Attila Hoare, Robin Okey) koji redom daju vrlo pozitivnu ocjenu dostignuća BiH pod austro-ugarskom upravom. Osim A. J. P Taylora, kojega i nije trebalo uvrstiti u pomenutu grupu povjesničara jer je u Habzburškoj monarhiji 1809-1918. posvetio svega nekoliko ciničnih ocjena o BiH i  dao tek jedan, netačan, podatak: „kad je imperija pala 1918, 88% stanovništva je još bilo nepismeno“. Tačna brojka je 87.8% i to 1910. god.

Posebice su pozitivne ocjene dali ekonomisti, specijalisti za BiH, američki ekonomist Peter Sugar i britanski ekonomist Michal Palairet: BiH je pod Austro-Ugarskom (a prema Mahmutefendiću, i jedino pod Austro-Ugarskom) napredovala i sužavala jaz spram razvijenih zemalja. Treba se prisjetiti da je Austro-Ugarska zatekla 81.9 % stanovništva koje je živjelo od poljoprivrede i „svega 5% od drugih izvora dohotka“ (Sugar). S takvom radnom snagom Austro-Ugarska je uspjela provesti prvu industrijsku revoluciju.

Studija Mahmutefendica se ekstenzivno zasniva na radu Sugara koji je doktorirao 1959. god. na Princeton University na temu Industrijalizacija Bosne i Hercegovne, 1878-1918: razvoj jednog zaostalog regiona. Palairet je doktorirao 1976. god. na University of Edinburg na temu  Uticaj trgovine na promjenu strukture seoske ekonomije Srbije 1860-1912.  

On je 1997. god. objavio proširenu disertaciju pod naslovom Balkanske ekonomije oko 1800-1914. u kojoj daje komparativnu analizu BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Bugarske, pri čemu, primjerice, ističe da je 1907. god. BiH bila tri puta industrijaliziranija od Srbije i pet puta od Bugarske.

Mahmutefednić („najveći boem u povijesti Ekonomskog fakulteta u Sarajevu“, prema jednom od promotra na promociji studije održane 1. 9. 2024. na ANUBiH) je svojom studijom pokrenuo niz temeljnih pitanja. Ne može se reći da je dao definitivne odgovore niti to to može učiniti bez višegodišnjeg multidisciplinarnog istraživanja. Teško je primjerice govoriti o kraljevini Jugoslaviji imajući u vidu iznimno oskudnu statističku osnovu koju dodatno treba preuređivati obzirom da BiH pod njome nije bila kompaktna administrativo-politička pa tako ni statistička cjelina. Tim pitanjem se niko nije bavio sustavnije osim dr. Ive Vinskog.

Tek kad se provede multidisciplinarno istraživanje, primjerice pod nazivom 170 godina razvoja BiH, tj. uspostavi jasna linija od 1860. god., od Osman Topal-paše (s kojim je otpočela implementacija otomanske 'perestrojke' u BiH), pa do sljedećeg sastava Predsjedništva BiH, jer bi istraživanje moglo potrajati 4-5 godina, moći će se pouzdano gdje je i zašto BiH posrnula i dodirnula europsko dno i dati definitivnu ocjenu pojedinačnih poredaka, pa tako i odgovoriti na pitanje je li doba pod Austro-Ugarskom bilo najmanje loše doba za BiH stoga što se pod njenom upravom najmanje gazilo vladavinu prava. 

I što je još važnje izvući pouke kako se moguće dići i smanjiti jaz spram Švicarske i Austrije, koji su na vrhu liste bh. komparatora. U tom slučaju Hegel ne bi bio u pravu kad kaže da iz povijesti učimo da iz povijesti ne učimo. Što se tiče BiH, već je stoljeće u pravu, posebice za zadnju trećinu stoljeća.