Kada se bude pisala povijest nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, ime Blaža Sliškovića zauzimat će posebno mjesto. Malo je ljudi koji su državnom timu dali toliko, i to u različitim ulogama – kao igrač, trener i izbornik. 

U razdoblju kada reprezentacija nije imala uvjete, ni ugled kakav uživa danas, Baka je autoritetom, znanjem i ljubavlju prema domovini bio jedan od njezinih stupova.

Iako je najveći dio igračke karijere proveo nastupajući za reprezentaciju bivše Jugoslavije, među prvim je velikim nogometnim imenima koji su se odazvali pozivu reprezentacije Bosne i Hercegovine. 

U ratnim godinama, kada su se igrale humanitarne utakmice, Slišković nije dvojio. Kao kapetan predvodio je reprezentaciju koja je stvarala identitet, svjestan da su ti susreti bili više od nogometa – predstavljajući simbol nade, zajedništva i opstanka države.

Nakon završetka igračke karijere ponovno se stavio na raspolaganje. Najprije je radio u stožeru, a potom je 2002. preuzeo dužnost izbornika u jednom od najosjetljivijih razdoblja za bh. nogomet. Savez je prolazio kroz organizacijske probleme, uvjeti su bili daleko od europskih standarda, a reprezentacija se pokušavala nametnuti na međunarodnoj sceni.

Ogroman pomak

- U tim počecima smo bili u situaciji da je bilo teško očekivati velike rezultate, ali hvala Bogu do nečega smo došli zahvaljujući generaciji iz 2014. koju je vodio Safet, pa sada kada je tu Sergej, i ovo je orgoman pomak u odnosu na ono vrijeme. I tada su postojale želje da odemo na razinu na kojoj smo danas, ali prosto je bilo nemoguće za kratko vrijeme. Kasniji nogometaši, izbornici koji su radom dali doprinos, sada smo u situaciji da Sergej sa svojim stožeru odvede ove mladiće na Svjetsko prvenstvo, kaže nam Slišković.

Pred nogometnom reprezentacijom Bosne i Hercegovine najveći je izazov dosadašnjeg dijela prvenstva – dvoboj protiv domaćina Sjedinjenih Američkih Država u šesnaestini finala. 

Nakon uspješnog prolaska grupne faze, Zmajevi imaju priliku ispisati novu stranicu nogometne povijesti protiv jedne od reprezentacija koja pred svojim navijačima želi do samoga kraja turnira. Bit će to susret u kojem će Bosna i Hercegovina tražiti novu senzaciju, dok će Amerikanci pokušati opravdati ulogu favorita i prednost domaćeg terena. Ulog je ogroman – pobjednik nastavlja put prema osmini i ostaje u trci za naslov, dok poraženi završava nastup na Mundijalu.

Očekujem tvrdu utakmicu

- Mislim da se svi u Bosni i Hercegovini nadamo iznenađenju. Nogomet je takav da svako svakoga može pobijediti, vidite posljednje rezultate, ispali su Nizozemska i Njemačka. I mi kvalitetom, znanjem, mladošću možemo parirati domaćinu. Imat će oni možda prednost u tom navijačkom smislu, ali bit će mnogo i naših. Očekujem tvrdu utakmicu, detalji bi mogli odlučiti. Da možda netko od igrača napravi prevagu. Sergej će napraviti momčad, da ne kažem ratničku, ali momčad koja će u 90 ili više minuta dati maksimum. Pokazali smo u tri utakmice, bez obzira što nismo igrali vanserijski, da se ipak možemo nositi i da smo zasluženo u drugom krugu. Naboj koji imaju igrači trebaju pokazati i noćas. Ne smiju zaboraviti da su Bosanci i Hercegovci svim srcem uz njih, a oni bi nam pobjedom produžili san koji sanjamo već deset ili petnaest dana, govori dalje.

Današnji stožer reprezentacije ne povezuje samo zajednički cilj, već i dugogodišnje prijateljstvo, nastalo još u igračkim danima pod vodstvom Blaža Sliškovića. 

Izbornik Barbarez okupio je suradnike s kojima je dijelio svlačionicu, a mnogi od njih prve korake ili najljepše reprezentativne dane doživjeli su upravo pod Bakinim vodstvom. Ono što je prije dva desetljeća bilo prijateljstvo među suigračima danas je preraslo u zajedništvo na klupi reprezentacije. 

Barbarez, Spahić, Bajramović, Papac, Hasagić, Hrgović i Milenković nekada su zajedno vodili bitke na travnjaku, a danas zajedno donose odluke uz aut-liniju. Njihovo međusobno povjerenje nije nastalo preko noći – građeno je kroz godine zajedničkih nastupa, pobjeda i teških utakmica u reprezentativnom dresu. 

Svi su debitirali kod mene osim Sergeja

Upravo je Slišković okupio generaciju igrača koja je godinama činila okosnicu reprezentacije, a danas isti ljudi prenose iskustvo novim naraštajima.

- Igrom slučaja njih sedmorica su igrali kod mene. Svi su debitirali kod mene osim Sergeja. Oni su zaslužili da se nađu tu kao pomoćnici, skauti, Spaha kao direktor. Ovo je ekipa koja se dobro poznaje, surađuje, živi zajedno i od prvog dana su imali plan. Težak početak, porazi, pa i katastrofalni porazi, a sve su zanemarili, vjerovali u sebe, i kapa im do poda. Odlučili su se za podmlađivanje i to je, uz nekoliko starijih igrača koji su tu, donijelo rezultat, smatra Baka.

U godinama u kojima je predvodio reprezentaciju Barbarezu je povjerio traku i od njega napravio lidera na travnjaku. I tad je bilo jasno da Barbarez u budućnosti može i treba reprezentaciju povesti s klupe kao izbornik.

- Svaki izbornik, svaki trener mora razgovarati s ključnim igračima, imati komunikaciju na visokoj razini. Važno je čuti razmišljanja, a kad razmjenite mišljenja i dodate svoje, pronađete najbolje rješenje. Sergej je tad bio lider, ne treba to zaboraviti, njegov trenerski put nije bio uobičajen, došao je poziciju izbornika bez da je nekoga vodio, a ja i dalje tvrdim da izbornik ne mora imati toliko poznavanje metoda, on je tu da bira 25 ili 30 najboljih, koji će na koncu donijeti rezultat. On treba prije svega biti psiholog. Sergej je i kao igrač znao taktiku, igrao je na puno pozicija...  Nadam se i vjerujem u reprezentaciju, da će se san produžiti, te da ćemo i u narednim danima sanjati, zaključio je na kraju Slišković.

D. A.