Za identifikaciju poginulih hrvatskih vojnika na Privalju 1944. godine

U ponedjeljak je u Širokom Brijegu organizirano uzimanje krvnih uzoraka za DNK analizu za identifikaciju žrtava II. svjetskog rata i poraća s lokacije Čarapovo polje na Privalju na kojoj je, prema svjedočenju Marka (Antina) Muse i Bože (Matina) Kraljevića, 5. veljače 1944. godine stradalo šest hrvatskih vojnika – ustaša.

S obzirom na to da su živi svjedoci, koji su, poput Muse i Kraljevića, u vrijeme II. svjetskog rata odnosno navedenih događaja živjeli na Privalju, sačuvali podatke o poginulima, rodbina tih poginulih tražila je znanstvenu potvrdu tih podataka da se radi o pripadnicima njihovih obitelji.

Uzimanje uzoraka obavila je Ivona Paurović sa Zavoda za sudsku medicinu u Zagrebu (Republika Hrvatska), na čijem se čelu nalazi prof. dr. Milovan Kubat, doktor sudske medicine, voditelj DNK laboratorija i najpoznatiji hrvatski forenzičar. Što se pak tiče uzoraka kostiju poginulih s Čarapova polja, oni su krajem prošle godine dostavljeni dr. Kubatu na navedeni Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu.

Da podsjetimo, radi se o šest poginulih ustaških vojnika s našega užeg ozemlja, iz Širokog Brijeg i susjednih općina i gradova. Prema živim svjedocima, tada su na Privalju poginuli, a mještani su ih pod partizanskom prisilom i prijetnjom pokopali, sljedeći hrvatski vojnici: Ivan (Cvitanov) Paponja (1923.-1944.) s Paoče (Čitluk), Stanko (Matin) Knezović (1922.-1944.) s Dužica (Široki Brijeg), Ivica (Stankov) Barbarić – Janjoš (1924.-1944.) iz Knešpolja (Široki Brijeg), Ivan (Matin) Pinjuh – Glavinušić (1922.-1944.) s Čerigaja (Široki Brijeg), Vide (Lazarov) Prce (1923.-1944.) s Opličića – Domanovića (Čapljina) i Stjepan-Stipe (Ivanov) Mihalj – Škević (1922.-1944.) iz Donjih Poklečana – Rakitna (Posušje).

Ako predstojeći DNK postupak potvrdi da se radi o ovim pobrojanim poginulima, konačno će njihove duše i njihovi posmrtni ostatci pronaći svoj smiraj.

Svjedok Marko (Antin) Musa (1933.) ovako je svjedočio 21. rujna 2012. godine: »Nji' je šest bilo u tom tamo bunkeru. Ta dvojica partizana su se prišuljala i bacila bombu u nji'ov bunker. Jedan od nji' imenom Zvonko ozdal iz Čalića, koji je kasnije doli bija šumar, kaže da je pobio šest ljudi, a među njima i svoga prvog rođaka. Rođenog rođaka! A kako se od nas s Privalja vidi crkva na Kočerinu, taj Zvonko, kad je vidija da je ubija rođaka, iz novčanika izvadi sedam tisuća kuna i meni veli: 'Bi li ti mali otiša, ja bi platija sedam misa, za sve ove po jednu, a za rođaka dvi?' Ali ja nisam 'tio, bilo me je stra'.«