Cijene hrane na globalnom nastavile su da rastu peti mjesec zaredom u listopadu, a tu su uključene žitarice, šećer, mliječni proizvodi i biljna ulja, navodi se u novom izvješću Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO). FAO indeks cijena hrane, koji prati međunarodne cijene prehrambenih proizvoda sa kojima se najviše trguje, u prosjeku je iznosio 100,9 poena u listopadu 2020., što je 3,1 posto više u odnosu na rujan i šest posto iznad njegove vrijednosti u listopad 2019. FAO indeks cijena žitarica popeo se za 7,2 posto u odnosu na prethodni mjesec i 16,5 posto je iznad svoje vrijednosti u listopadu 2019. Na val rasta cijena je uglavnom uticala cijena pšenice usred smanjenja izvoznih mogućnosti, loših uvjeta rasta u Argentini i nastavka sušnog perioda koje je uticalo na sjetvu ozime pšenice u Europi, Sjevernoj Americi i području Crnog mora.

Cijene kukuruza, stočnog ječma i sirka također su nastavile rasti u listopadu, dok je cijena riže imala silazni trend. FAO indeks cijena biljnog ulja zabilježio je rast od 1,8 posto tijekom mjeseca, postigavši ​​devetomjesečni maksimum, predvođen većim cijenama palme i sojinog ulja. Suprotno tome, cijene uljane repice umjereno su padale uslijed povećane nesigurnosti u pogledu potražnje u Europskoj uniji nakon nedavnog pogoršanja situacije s COVID-19 u cijeloj regiji. FAO indeks cijena mliječnih proizvoda porastao je za 2,2 posto u odnosu na rujan, a najviše je porasla cijena sira, a slijede ga obrano mlijeko u prahu, punomasno mlijeko u prahu i maslac. Povećanje cijena u oktobru odražavalo je pooštravanje tržišta za kratkoročne isporuke, potkrepljeno snažnom uvoznom potražnjom sa azijskih i bliskoistočnih tržišta. FAO indeks cijena šećera porastao je za 7,6 posto od rujna - što je u velikoj mjeri rezultat potencijalno umanjene proizvodnje šećera u Brazilu i Indiji, koje su i dvije najveće države proizvođači šećera na svijetu. FAO indeks cijena mesa, u kontrastu, pao je 0,5 posto u odnosu na rujan, što je deveti mjesečni pad od siječnja, podstaknut padom cijena svinjskog mesa, što je došlo kao posljedica kontinuiranih uvoznih ograničenja koja je Kina nametnula Njemačkoj. Cijene mesa govedine i živine također su pale, dok su cijene ovčjeg mesa rasle zbog stabilne unutrašnje potražnje i niskih izvoznih zaliha.