Pojedini zaposleni u Ministarstvu vanjskih poslova BiH tokom diplomatske službe u inostranstvu dobijaju naknadu za smještaj iako tamo imaju svoje stanove. Ministarstvo ne smatra da je riječ o problemu koji bi trebalo riješiti.

• Piše: Milena Mitrović (CIN)

Bosanskohercegovačkom diplomati Šabanu Foriću je za nešto više od tri godine službovanja u Beču isplaćeno najmanje 83 hiljade maraka za kiriju iako je u ovom gradu imao stan.

I Neven Kulenović i Zoran Perković su dobijali naknadu za smještaj dok su živjeli u svojim stanovima u Zagrebu, dok su Ranku Ujić u Beogradu novinari zatekli u stanu njenog sina. On je nekretninu kupio neposredno nakon što mu je majka stupila na dužnost u ovom gradu.

Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine (BiH) godišnje isplati oko 5 miliona maraka za smještaj oko 230 zaposlenih u 56 diplomatsko-konzularnih predstavništava (DKP) u svijetu.

Prema pravilima, svi zaposleni imaju pravo na naknadu troškova najma tokom mandata u inostranstvu. Iznos zavisi od radnog mjesta jer se izračunava u odnosu na procenat neto plate uposlenih. Oni nisu obavezni dostavljati dokaz o plaćanju kirije, a institucija ne provjerava da li žive u svom ili tuđem smještaju.

Pogodnost uz stan

Šaban Forić je 2011. godine počeo raditi kao tehnički sekretar u Ambasadi BiH u Beču. Tu je već radio kao vozač od 2000. do 2004. pa se nakon sedam godina rada u ambasadama u Bernu i Berlinu vratio na poznatu adresu. Poslije toga odlazi u Minhen, a potom u Sarajevo gdje je proveo tri godine i napredovao od administrativno-tehničkog osoblja do diplomate.

Status je stekao u mandatu ministra Igora Crnadka, a u mandatu Bisere Turković postao je ministar savjetnik, što je najviša funkcija nakon ambasadora.

Turković kaže da je to zaslužio: „Gospodin Forić je radio izuzetno. Zaista. Ja sam radila jako puno, on je radio više nego ja“.

Forić je danas ministar savjetnik u Ambasadi u Beču gdje je još 2001. godine kupio stan za 210.000 austrijskih šilinga (oko 30.000 KM). Stan se nalazi u blizini dvorca „Belvedere“, jedne od najposjećenijih historijskih i turističkih znamenitosti glavnog grada Austrije.

Ministarstvo vanjskih poslova nije obavezno čuvati starije podatke pa nije poznato da li je naknadu za smještaj primao i u to vrijeme, ali je Forić od novembra 2011. do kraja decembra 2014, tokom drugog mandata u Beču, dobio 83 hiljade maraka za troškove smještaja.

On nije želio razgovarati sa novinarkom Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), a u odgovoru e-mailom je napisao da je tokom mandata u Beču živio u stanu koji je u tu svrhu i iznajmljen. „O iznesenom posjedujem dokaze u vidu ugovora o zakupu”, odgovorio je kratko Forić.

Na pitanje novinarke da li to znači da je tada svoj stan izdavao, nije odgovorio.

Prema dokumentima, Foriću je stan oduzet sudskim putem 2022. godine.

Ministarstvo vanjskih poslova ima oko 470 zaposlenih, od čega je oko 230 raspoređeno u diplomatskoj mreži. Pravilnikom o platama i naknadama je propisano da svi zaposleni tokom mandata u inostranstvu osim plate i toplog obroka imaju dodatke za djecu i supružnike te još 16 naknada, uključujući i onu za smještaj.

Zamjenik ministra vanjskih poslova Josip Brkić kaže za CIN da svaki zaposleni sam ugovara najam, “a za to od Ministarstva dobivaju naknadu sukladno procentima koji im pripadaju po njihovom diplomatskom statusu i mislim da se kreće od 43% (neto plate, op. a.) za ministra savjetnika do 80% za vozače i domare koji su u DKP-ima”.

Ministarstvo redovno isplaćuje iznose i nakon toga ne kontroliše ovu sferu. Brkić kaže da zaposleni nisu dužni ni prijaviti adresu boravka niti dostaviti ugovore o iznajmljivanju smještaja.

Ranka Ujić radi u Ministarstvu duže od dvije decenije. Veliki dio radnog vijeka u Ministarstvu je provela u Sarajevu na poslovima referentice za ovjeru dokumenta i blagajničke poslove. U 2014. godini je dobila status diplomatkinje, a 2020. dobija prvi mandat u inostranstvu i odlazi u Ambasadu BiH u Beogradu na poziciju savjetnice.

U skladu sa propisima, ona mjesečno dobija nešto više od dvije hiljade maraka za najam smještaja. Novinari CIN-a su je pronašli u Beogradu u stanu koji je njen sin Viktor kupio nekoliko dana nakon početka njene službe u Srbiji. Troiposoban stan od 69 kvadrata smješten je u naselju Voždovac, 20-ak minuta hoda od Ambasade.

U kratkom razgovoru preko interfona Ujić je novinarki rekla da je tek stigla s posla i zamolila da je kontaktira putem e-maila, ali ni nakon toga o smještaju u Beogradu nije htjela govoriti. Ona od početka mandata prima naknadu i za tri godine je dobila 65.000 KM.

Njen kolega Zoran Perković, ministar savjetnik u Ambasadi BiH u Hrvatskoj, živi u svom stanu u zagrebačkom naselju Špansko. Kupio ga je sa suprugom još 2008. godine za 144 hiljade eura (281.520 KM). Unatoč tome on od stupanja na dužnost u oktobru 2021. za kiriju svaki mjesec dobija oko 2.400 KM. Do augusta 2023. godine je primio skoro 52.000 KM.

Perković ne vidi ništa sporno u tome što uzima novac za najam stana iako živi u vlastitom i kaže da je ta pogodnost predviđena Pravilnikom.

“Činjenica je da je to pogodnost koja u ovom trenutku odgovara meni, ali mislim da niz nekih mojih kolegica i kolega od 2008. do 2021. su imali slične pogodnosti i niko nikad nije pravio problem oko toga”, kaže Perković, dodavši da bi bilo nemoralnije da živi u drugom stanu, a svoj stan iznajmljuje.

Ovakva praksa se dešavala i ranije. Još 2005. godine, godinu dana nakon stupanja na dužnost, tadašnji savjetnik u Ambasadi BiH u Hrvatskoj Neven Kulenović kupio je sa suprugom stan od 92 kvadrata u blizini zagrebačkog Maksimira za 90.000 eura (175.950 KM). Do kraja mandata 2007. godine za kiriju u Zagrebu dobio je skoro 36 hiljada KM. On je 2019. godine otišao u penziju, a o naknadi ne želi govoriti.

Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković nije imao vremena za razgovor o ovoj temi, a bivša ministrica Bisera Turković kaže da zaposleni na ovaj način krše Pravilnik, ali da Ministarstvo nema načina da utvrdi da li neko živi u svom stanu.

“Traži se od vas ne da budete ministar vanjskih poslova, nego da budete tu nekakav investigator ili da budete služba obavještajna, da pronalazite, da slušate, da osluškujete. Znate, nemate vi ni vremena objektivno, posla je jako puno.”

Ipak, u ovoj instituciji je do 2005. godine važilo pravilo da svi zaposleni moraju dostavljati ugovore o najmu stana, ali je ova obaveza ukinuta izmjenom Pravilnika, uz objašnjenje da je riječ o administrativnom teretu. Od tada se svima uplaćuje iznos za smještaj bez obaveze pravdanja tog troška. To omogućava da pojedinci dogovore kiriju manju od naknade koju dobijaju i da razliku novca zadrže.

Istovremeno, drugačija pravila vladaju za plaćanje smještaja šefovima diplomatskih misija jer Ministarstvo u tom slučaju kiriju uplaćuje direktno na račun stanodavca.

Ambasador BiH u Njemačkoj Damir Arnaut kaže da je još prije decenije, dok je bio ambasador u Australiji, čuo da zaposleni na mandatu u inostranstvu žive u svojim stanovima i primaju naknadu.

“Naknada je za najam. Ukoliko se ona ne koristi za najam, mislim da je tu potpuno jasno da se radi o zloupotrebi.”

Arnaut kaže da je kao parlamentarac postavljao poslanička pitanja o ovoj temi, ali nije bilo reakcije. On smatra da ovo pitanje može riješiti samo ministar.

No, bivša ministrica Turković kaže da ni izmjena postojećih propisa ne bi ništa konkretno promijenila.

“Dobit ćete to da čovjek kaže ne, ne, imam ja stan, ali to je moje pravo, ja sam štedio, kupio ga, ali ja iznajmljujem stan i ja živim u iznajmljenom stanu. Dakle, to što ja imam kao dio svoje imovine, to zaista nema nikakve veze sa Ministarstvom”, kaže Turković.

Smatra da takvih slučajeva nema mnogo i da “tu i tamo iskoči poneki slučaj u susjednim zemljama”.

Daleke zemlje nepoželjne za rad

Ministarstvo ne prati stvarne troškove života u svim zemljama u kojima ima diplomate pa se dešava da sličnu naknadu dobijaju i oni koji žive u zemljama visokog kao i oni u zemljama nižeg standarda.

Pokrivanje životnih troškova je npr. u Americi i Zapadnoj Evropi nedovoljno, dok je u zemljama komšiluka i više nego dovoljno.

To je jedan od razloga zašto od kraja 2022. u Ambasadi u Kanadi nema konzularnog radnika pa je bilo zastoja u redovnom izdavanju pasoša građanima. Mjesečni iznos naknade za kiriju predviđenu za ovo radno mjesto prethodnih godina je bio oko 1.850 KM − nekoliko stotina maraka niži od prosječnih cijena najma stana u Otavi.

Suprotno tome, u zemljama regije viši diplomatski rang dobija oko 2.000 KM za kiriju pa je život tamo mnogo lagodniji i poželjniji.

Bosna i Hercegovina ima 44 ambasade, šest generalnih konzulata i šest diplomatskih misija u 44 zemlje svijeta. Osim za smještaj uposlenika država godišnje plaća oko dva miliona maraka i za smještaj 56 ambasadora i generalnih konzula.