Razgovarala: Antonela Marinović Musa

mostar@dnevni-list.ba

Radio je medij koji  je već desetljećima dio svakog doma. Uz radijski program, informiramo se, zabavljamo, učimo…, a njegova uloga nije zanemarena ni onda kada je televizija preuzela vodstvo pri donošenju vijesti i informacija. Dapače, radio je brz i emotivan medij kojem se vjeruje, a u veljači se na poseban način podiže svijest u javnosti o njegovoj vrijednosti. Zašto je radio doista poseban otkrila nam je  Dubravka Mijatović, radijska voditeljica i prepoznatljiv glas Radija Ljubuški. S Dubravkom smo razgovarali o samim počecima rada, izazovima u poslu, zanimljivostima iz etera…

Dugogodišnja ste djelatnica Radija Ljubuški. Kako je počela Vaša radijska priča?

-Moja radijska priča počela je u Zagrebu 90-ih kad sam se pripremala za prijamni ispit iz fizijatrije i u telefonskom razgovoru s mamom saznala sam da je u našem gradu Ljubuškom pokrenut radio, što me je iznenadilo, ali i istovremeno sam osjetila jak unutarnji poriv da budem dio toga. Međutim, kako se rat u Hrvatskoj zahuktavao, moje studiranje u Zagrebu je prekinuto i vratila sam se u Ljubuški gdje se spontani poriv da radim na radiju, na koji sam bila i zaboravila, iskreirao u roku jedne godine. Uslijedio je strastven i zanimljiv početak upoznavanja i rada na meni najdražem mediju.

Koje su karakteristike dobrog radijskog voditelja, odnosno je li osobnost bitnija od glasa?

-Dala bih prednost glasu. Glas je najljepši instrument i on je u prvom planu, a tako to i slušatelji doživljavaju dok slušaju radio, jer je radio auditivni medij. Topal, slušljiv, pitak i umirujući, ali i sugestivan glas odlikuje pravog spikera, voditelja. Osobnost se izgrađuje i pozicionira za tematsku radijsku produkciju. Elokventnost je izuzetno važna i ona se postiže kroz želju za znanjem. Kad imamo želju i htijenje, pronađe se put do realizacije ove karakteristike.

Možete li s nama podijeliti neku anegdotu ili zanimljivost iz etera?

-Za „aprilili“ smo uvijek pravili priče u koje će slušatelji povjerovati. Jedne godine smo rekli da na radio stiže tadašnja poznata glumica telenovela Gabriela Španić. Ljudi su tada stigli s cvijećem, koje smo opet mi darovali s čokoladama, ujedno se skupa dobro i nasmijali. Također smo imali jedno vrijeme i „maniju“ podvaljivanja malih oglasa kolegama pa bi tako oglasi poput: „Nađen je ćuko, isti Antin Šaro“ ili „Prodajem dobro, staro hrvatsko sjeme banane. Nazovite na broj…“ zaista u gomili oglasa otišli u eter, a voditelj bi na pola čitanja tek shvatio da je oglas lažan i jedva se suzdržavao da ne prasne u smijeh. Imali smo i emitiranje programa uživo na otvorenome, točnije na vodopadu Kravica, a u ta tri dana izmijenilo se tridesetoro gostiju iz svih sfera života. Bio je to turistički potez našeg radija.

Koji su najveći izazovi u poslu radijskog voditelja, osobito prilikom vođenja programa uživo?

-U ovom poslu uvijek morate biti na razini psihološke izoštrenosti po pitanju fokusa, koncentracije, sposobnosti bivanja u ravnoteži bez obzira na životne okolnosti, jer se auditoriju prenosi i energija voditelja, a to nije baš uvijek jednostavno. Često kažem da je radijsko novinarstvo u prednosti, jer nema kamera svako jutro kad se dignem iz kreveta i sjednem za mikrofon. Ovako mogu „manevrirati“  s gostom, ali i ton majstorom u režiji ako je to potrebno, a to nitko ne primjećuje. Program uživo zahtjeva određenu skicu i pripremu koje se valja držati jer se zna katkad dogoditi blokada, ali se kroz iskustvo i takva situacija može „izvući“. 

Sjećate li se prvih radijskih emisija i jeste li imali tremu?

-Da. Itekako sam imala tremu i griješila. Pogriješim i danas i to mi ne smeta za razliku kada sam tek počinjala. Osjećala sam nelagodu i propitkivanja jesam li za ovog posla, što je i normalno za mladu osobu koja se susreće s izazovima, a duboko u sebi želi biti na vrhuncu zadatka. Međutim, sve se uči, upoznaje i spoznaje i to je stalan proces onoga tko želi znati i napredovati.

Što biste poručili mladim voditeljima koji tek stasaju u ovome poslu?

-Pitajte! Uvijek pitajte o svemu onome gdje se osjećate nesigurno ili u neznanju. Neznanje nas ne čini neznalicom ako pitamo iskusnije i stručne osobe i to neznanje pretvorimo u znanje. Tako napredujete. Dajte sebi vremena za sve. Pratite onaj dio sebe koji ima afinitet prema određenoj vrsti programa kojeg želite uređivati i usmjeravajte se za to. Čitajte, učite pravilan izgovor i pravopis, jer su voditelji i govorni uzor slušateljima. Radite i izgrađujte samopouzdanje.