Pet godina nakon što je pobijedio u showu 'The Voice Hrvatska', Vinko Ćemeraš nastavlja nizati uspjehe. Osvojio je Porin, prošle godine zauzeo drugo mjesto na Dori, a sada i pobijedio na Zagrebačkom festivalu. Otkriva nam sve o svom novom albumu, životnim kompromisima koji uključuju i rad na građevini, te je li mu supruga Karla kritičarka. Planova je za budućnost mnogo, a najvažniji su mu zdravlje, stvaranje glazbe i svakodnevna težnja da (p)ostane bolje verzija sebe, piše Story.
 
Kako se osjećate znajući da ste osvojili Zagrebački festival s pjesmom 'Svijet drijema' koju ste sami napisali - čini li to ovu nagradu još posebnijom?
Hvala puno. Pa istina, posebnije je jer svi znamo veličinu i povijest Zagrebačkog festivala, a nitko sretniji od mene jer sam pobijedio s autorskom pjesmom. Čak bi rekao da je ovo najsretniji trenutak u mojoj kantautorskoj karijeri. Nije nitko očekivao, pa ni ja sam, osim cura iz Ex Mozartina, one su vjerovale od početka u uspjeh pjesme i pobjedu.
Ali kao što sam rekao i prije natjecanja, nije bio cilj natjecati se s ostalim kolegama, nego za sebe, za dobrobit svoje karijere. I na kraju je ispalo najbolje moguće, puno pozitivnih reakcija i komentara dobivam svakodnevno. I nadam se da će se s ovim sada otvoriti dosta toga.

U spotu prikazujete boljke današnjeg vremena - poplave, siromaštvo, rat i sukob, a refren pjesme zvuči poput molitve ili čak vapaja. Što vas posebno tišti u načinu na koji ljudi žive?
Dosta toga me brine i valjda sam dugo to držao za sebe pa se nakupilo. Srećom, s ovom pjesmom se dosta toga otvorilo, pa sam i sve te brige i razmišljanja stavio na papir. Uz sve ove strašne scene iz spota koje su nemjerljive možda trebamo izvući pouku te da budemo konstantno "budni", a ne samo kad se nešto dogodi pa biti drugačiji u tom kratkom periodu. Normalno je nastaviti dalje, ali razmišljanja sam da moramo shvatiti da može sve na bolje krenuti od jedne osobe, od sebe!
Ima li neka posebna poruka ili emocija koju ste htjeli prenijeti ovom pjesmom? Kome je pjesma upućena?
Samu tematiku pjesme svatko može doživjeti na drugi način, ali mislim da je nekako i vrlo jasno na šta sam ja mislio. Ja sam u trenutku nastajanja pjesme polazio od sebe i opisivao svoje stanje i razmišljanje. U tom trenutku kada je nastupila ta najljepša tišina oko mene i unutar mene, tad su valjda misli bile najsnažnije i najiskrenije. Tako je krenuo tekst i to svoje možda ne toliko nezadovoljstvo, nego više strah, ali i nada u bolje sutra se moraju negdje preliti i meni je drago što je to doprinijelo pjesmi.
 
Kako gledate na ulogu festivala kao što je Zagrebački u današnjem glazbenom svijetu? Jesu li i dalje važna platforma za izvođače?
Mislim da dosta o tome govore umjetnici i izvođači koje vidimo svake godine na popisu finalista. Ove godine su s nama bile legende hrvatske glazbene scene poput Hari Rončevića i Gorana Karana. Tako da, mislim, da sve to opisuje koliko je važan Zagrebački festival u Hrvatskoj. Svi znamo kakvu povijest ima, tko je sve tu bio, kakvi umjetnici, izvođači i kakve su se pjesme predstavljale. A tako i ja, znao sam da postoji mogućnost da mi to bude super promocija ako se pjesma svidi ljudima i ako je izvedem na dobar način. Ukratko, da ih uvjerim u ono što sam napisao. I mislim da sam dobio najbolji mogući rezultat i drago mi je što sam ušao u povijest Zagrebačkog festivala kao pobjednik.

Mnogi vas pamte kao pobjednika u 'The Voiceu'. Koliko vam je to iskustvo pomoglo u karijeri i postoje li trenuci kada mislite da vam je odmoglo?
 
Pa to iskustvo je definitivno promijenilo tijek moje glazbene karijere. Vjerojatno bi glazba bila hobi da nisam otišao na The Voice i da nisam na kraju i pobijedio. Iako više i ne gledam toliko na pobjedu koliko mislim da sam ostavio dobar utisak s izvedbama. Neovisno o rezultatu, ali naravno, ispalo je bolje sa samom pobjedom jer sam dobio puno veću medijsku pažnju i pažnju publike. 

Ne mislim da je odmoglo, ali prolazilo mi je kroz misli da me se možda dugo prezentira kao pobjednika showa, a ne kao kantautora. Svjestan sam da je i to s razlogom trebalo biti, ali do nekog trenutka. No već vidim da se polako i to mijenja, da The Voice i ta pobjeda polako samo ostaje u mom životopisu kao jedna super stvar, ali da polako i mediji i publika prihvaćaju da radim ne loše stvari. Dokaz tome su Dora, a evo sad i Zagrebački festival, oboje s autorskim pjesmama i s odličnim uspjehom, po mom skromnom mišljenju.

Kažu da ste vrlo skroman momak, a ranije ste nam rekli da radite na građevini, kakva je situacija na tom polju? Idete li lagano ka cilju - da živite od glazbe?
Mislim da nisam skroman momak toliko koliko se piše, a to što sam radio i radim na građevini je samo zato što se nije moglo živjeti od glazbe. Nadam se da će se i to uskoro promijeniti te da ću se u potpunosti moći posvetiti glazbi, ali i ako ne, nije problem raditi bilo šta, samo je bitno da uz to mogu raditi na glazbi i biti sretan. Na meni je vjerovati da će se sve posložiti uz puno rada i truda.
 
Jedan brat vam je u Irskoj, a drugi se vratio iz Dubrovnika i živite u istoj kući, on na katu, vi u prizemlju. Znači li to da ste vi glavni i odgovorni kada na kući trebaju neki 'grubi radovi'? Što točno radite od građevinskih poslova?
Hahaha sve je istina osim ovoga da se meni grubi radovi odmah ostavljaju. Ja sam vam više šegrt, tako da bolje da ne diram obiteljsku kuću po tom pitanju, ako joj se i dalje želimo diviti. Ali što se tiče građevine kao mog posla, to je doslovno rad od temelja pa do samog završetka kuće. Dosta toga sam naučio što ću moći primijeniti jednog dana, ali kako je za glazbu trebalo godina i godina truda, onda ćemo i to pustiti da sagradi iskustvo.
 

Koje su prednosti, a koje mane života u manjem gradu/selu? Zaustavljaju li vas ljudi i prepoznaju ili se to kod kuće rijetko događa jer ste ipak doma?
Pa stvarno ne vidim neke velike mane živjeti u manjem gradu, to jest u mom slučaju selo ili predgrađe. Možda zato jer ja obožavam život na selu pa vidim samo prednosti.
U manjem gradu se skoro svi znaju i često viđaju, pa nema zaustavljanja na takav način. Sve je to prijateljski, ali osjetim veliku podršku ljudi zbog svega što sam postigao, pa sam na tome jako zahvalan. Jedino gdje vidim manu je u nedostatku klubova za koncerte, svirke, jer smatram da se tu kultura rađa i da izgrađuje ljude, neovisno o godinama.

Imate specifičan, prepoznatljiv vokal i izričaj. Koliko vam je važno ostati dosljedan sebi u glazbenom smislu, unatoč promjenama trendova?
Ne radim to stvarno s namjerom. To je nešto što prirodno izlazi iz mene i ne želim bježati od toga, niti sebe mijenjati. A isto tako vjerujem da i ovo što je sada trenutačno u trendu, nema dugu budućnost i mislim da je prolazno. Zaista ne mislim ništa loše, samo vidim da tu nema puno ljubavi, a gdje je tako, to je prolazno i brzo se zaboravi. Opet moram napomenuti da ne mislim da će ono što ja stvaram biti u trendu ubrzo, ali nekako vjerujem u to i nadam se da ima svoje mjesto u budućnosti.

Biste li, primjerice, pristali na suradnju s treperima, na nešto što publika možda ne očekuje?
Šanse za to ne da su minimalne, nego ih nema nikako. Ne razumijem je i uz to nisam ljubitelj takvog stila glazbe. Mislim da radim potpunu suprotnost od toga, tako da stvarno ne bi imalo smisla napraviti suradnju s nekim. Čak i uz obećanje da će mi ta suradnja financijski osigurati budućnost hahaha.
 
Lani ste sudjelovali na Dori i zauzeli drugo mjesto, a pobijedio je Baby Lasagna koji je zbog plasmana na Eurosongu izgradio karijeru i sad živi od glazbe. Kakva predviđanja imate za Marka Bošnjaka, poznajete li ga možda?
Marka Bošnjaka sam upoznao prije par godina, ali vrlo kratko je to bilo. Samo smo razmijenili par rečenica. Po meni, možda bi bilo bolje da je s nekom svojom autorskom pjesmom otišao na Euroviziju. Ako se ne varam, za ovu pjesmu su u pitanju autori koji su napisali prošlogodišnju pobjedničku pjesmu. A mislim da to nije recept za uspjeh, mislim da je recept za uspjeh biti svoj, pokazati sebe. Opet gledajući, to je opet samo moje razmišljanje, koje je potpuno nebitno. Svakako mu želim sreću.
 
Eurosong je ipak velika odskočna daska, vidimo to i na domaćem primjeru Marka Purišića. Priželjkujete li možda i za sebe takav rasplet situacije? Hoćemo li vas opet vidjeti na Dori?
Pa, kad sam se prijavio na Doru prošle godine, na svim razgovorima koje sam imao prilike dati sam govorio da želim inozemnu karijeru. Taj san i dalje postoji, ali isto tako se povećala želja da nešto uradim i na hrvatskog glazbenoj sceni. Mislim da imam puno toga za pružiti, pa se nadam da ću nastaviti dobivati ovakvu podršku i ostaviti neki dublji trag. A sada ponovno prijavljivanje na Doru, bilo to s hrvatskom ili engleskom pjesmom, ne isključujem, ali isto tako ne želim ništa raditi na silu. Ni „Lying eyes“ nije imala u početku plan da će ići na prijavu za Doru, ali tako je ispalo. Stoga, ako se dogodi pjesma s kojom ću biti zadovoljan, velike su šanse da ću se i prijaviti s njom.

Kakvi su planovi za budućnost? Možemo li uskoro očekivati novi album ili neke glazbene suradnje?
Neko vrijeme neću tražiti suradnju koliko sam sretan i ispunjen s ovom zadnjom na pjesmi 'Svijet drijema' uz Ex Mozartine. Ta je bila najdraža do sad, pa neka još neko vrijeme bude u zraku. A planovi za budućnost su stvarno veliki. Prije desetak dana sam u studiju završio svoj drugi album, ali posebno u vezi njega je to što je on moj prvi kantautorski album. Nadam se da će svjetlo dana ugledati početkom lipnja, da će dobiti potrebnu pažnju, te ono najvažnije, priliku da ga promoviram svirkom u što više gradova i na što više mjesta. Do kraja godine se samo tome posvetiti i to je već dosta posla haha.

U prosincu ste se oženili. Kako je bilo organizirati vjenčanje usred glazbenih obveza, a i onih na građevini?
Nije to bilo posebno teško. Sve je lako uz dobru organizaciju.

Je li vam supruga Karla najveći kritičar, ali ujedno i najveća motivacija?
Kritiku pronalazim bez pomoći drugih i mislim da mi je to vrlina. A motivacije ne manjka, sve je u tome kako gledamo na život. Srećom sam okružen ljudima koji me inspiriraju.

Koliko vam privatna stabilnost pomaže u kreativnom procesu?
Pa dosta pomaže, naravno. Potrebno je, kao i za bilo koji drugi posao dosta poštovanja i ljubavi. Na svu sreću ja to imam i uzajamno je, tako da se potpuno mogu fokusirati na glazbu.
 
Imate li neki ritual ili mjesto gdje najlakše pišete pjesme i pronalazite inspiraciju?
Nemam neki posebni ritual. Ako u bilo koje vrijeme, na bilo kojem mjestu dobijem neku ideju, zapišem je ili snimim na diktafon i tako sve počne. Dosta je tu potrebno rada, nekad inspiracije sama dođe, nekad je potrebno sjesti i tražiti je. A nekad je potrebno i stati, odmoriti par dana i onda svježe glave nastaviti. Tako da, posebnih rituala nema, sve se nekako spontano dogodi. Da postoji recept, ne bi bilo zanimljivo.
Što vas najviše pokreće u ovome što radite - glazba, publika, osobna satisfakcija?
Pa rekao bih sve, sve to troje u određenoj mjeri. Ali najviše publika, radi njih stvaram u nadi da će se njima svidjeti. Naravno, čim završim i objavim pjesmu, stojim iza nje s ponosom. Ali nije cilj da ostane samo moja. Pred svaki singl sam toliko uzbuđen, jedva čekam da to što više ljudi čuje i da čujem njihove reakcije i komentare. I poslije toga kad dođe vrijeme za nastup, kad dobijem priliku uživo predstaviti pjesme, mislim da su to najsretniji trenuci što mogu biti kad je u pitanju glazba.
 
Za sebe znate reći da pišete tužne pjesme, ali da ste zapravo vrlo sretna osoba. Kad ne stvarate glazbu ili pišete, što vas opušta?
Još uvijek stojim iza te izjave. Pored toga, kada ne radim na glazbi, iako studio smatram bilo kojim kutkom gdje dobijem ideju za pjesmu i razmišljam o glazbi, ispadne da vrlo rijetko radim nešto drugo hahaha. Šalu na stranu, dosta uživam i u drugim stvarima. Obožavam čitati, pratiti sport i uživam raditi u vrtu. To su neke male stvari koje me ispunjavaju, a zapravo jako bitne za moju psihu.

Imate li neke životne želje u skorijoj budućnosti koje biste voljeli ostvariti?
Pa iskreno nemam ništa veliko. Želim da... Da ostanem zdrav. Da nastavim uživati u glazbi s istom strašću. I da nastavim napredovati. I naravno, da... Da što više stvaram i da se što više i bolje predstavljam publici i da (p)ostanem najbolja verzija sebe. A prvi korak koji jedva čekam je predstavljanje svog drugog albuma. Prvog kantautorskog. Veselim se coveru albuma, svakoj pjesmi i svakoj reakciji. I nadam se da ću uvjeriti ljude da je to dobro. I da će biti uz mene. Sad kad pročitam svoj odgovor, možda su ipak velike želje hahaha.