Političko raubanje 'bo' Srba: Bogićević, Lazović, Pejanović, Stojanović, Dunović, Mandić kao lažni ukras Sarajeva

Želim svima sretan Dan državnosti, ali u neko drugo, bolje vrijeme, nadam se. Ne mogu govoriti kao predsjednik države, nitko mi za to nije dao legitimitet. A oni to, izgleda, tako mogu. Time što mene ne pozivaju ni na kakve te svetkovine, a poturaju me kao skiju da dajem medijske izjave u njihovu korist i dajem tim neukim političkim patuljcima vjetar u leđa – ne pada mi na pamet, prije nekoliko dana je sasuo bolnu istinu sarajevskim kvazi patriotama I samoproglašenim sljedbenicima ZAVNOBIH-a bard domaćeg glumišta Josip Pejaković.

On nikada nije imao problem sa odnosom prema državi, godinama je bio rigidni kritičar politike HDZ-a BiH, Ante Jelavića, a onda i Dragana Čovića. Dugo je slovio za Bosanca i velikog patriotu, ali njegova umjetnička duša i neukrotivi poriv da kaže istinu uveli su ga u sukob s tamnim vilajetom.

Sarajevske 'političke elite' ne podnose kada im netko saspe istinu u lice i zato Pejaković više nije tako poželjan u javnom prostoru.

On je naprosto podlo iskorišten pa je čak i u razdoblju gole i očajne borbe s teškom bolesti od mnogih utjecajnih Sarajlija ostavljen na cjedilu i prepušten sudbini.

Iskorišteni i odbačeni

Sotoniziranje i nestanak uglednih Hrvata iz javnog života i medijskog prostora je odavno poprimilo razmjere kronične anomalije. Čak i onih koji nikada nisu dovodili u pitanje državnost, suverenitet i cjelovitost BiH zbog čega su pribijani na stup izdajništva u vladajućim stožernim strukturama i okolišu HDZ BiH.

Pojedini hrvatski intelektualci su u Sarajevu naprosto 'prebrisani gumicom', dok se neki tu i tamo sporadično pojave uglavnom na privatnim portalima i lokalnim glasilima.

Ivan Lovrenović, Franjo i Ivan Šarčević, Drago Bojić, Ivo Marković, Mile Babić, Ivo Tomašević, Sanja i Ugo Vlaisavljević, Stipe Prlić, dr. Ivo Komšić, Željko Ivanković, Josip Pejaković, Slavo Kukić. O profesorima s mostarskog sveučilišta je izlišno išta pričati. Oni su odavno obilježeni kao Čovićevi nacionalisti i sluge i oni u sarajevskom javnom prostoru ne mogu dobiti niti mrvice. Jer, će reći nešto što se ne dopada i što će zaboljeti pojedince u Sarajevu.

Sporadično se u nekim probranim medijima obrate Neven Anđelić, Franjo Topić, Ivana Marić. Naravno, dužnosnike iz reda hrvatskog naroda, poput Borjane Krišto ili Dragana Čovića jednostavno ne mogu zaobići. Čelnike HDZ-a 1990 I Hrvatske republikanske stranke Iliju Cvitanovića i Slavena Raguža uglavnom zovu kada treba 'pljuvati' po HDZ-u BiH i vođi Čoviću.

Svi gore pobrojani, nepoželjni hrvatski umni ljudi su se uglavnom zamjerili sarajevskim elitama, jer su ukazivali na opaki patriot-nacionalizam, nacionalnu i vjersku ostrašćenost velikog broja Bošnjaka, podvaljivanje sa Željkom Komšićem i na zabrinjavajuće jačanje njihovog antagonizma prema Zapadu i europskim vrijednostima.

Poželjni Srbi

Za razliku od neutralizirane hrvatske pameti, lažnim patriotama su još uvijek potrebni za ukrašavanje izloga o multinacionalnom i tolerantnom Sarajevu tzv. “BO” Srbi, kako bošnjačke elite oslovljavaju lojalne sarajevske Srbe.

Tako u javnom prostoru “kao iz paštete” svakodnevno proviruju Miro Lazović, Mirko Pejanović, Igor Stojanović, Milan Dunović, Srđan Mandić pa, istina rijetko, i Bogić Bogićević.

Dakako, oni se uglavnom ništa ne pitaju oko strateških političkih izazova, ali njih se podlo koristi po potrebi, uglavnom za mlaćenje prazne slame o Dodikovim 'fašističkim' i separatističkim udarima.

Kakav je odnos bošnjačkog establišmenta prema sarajevskim Srbima najzornije dokazuju sramotne epizode oko spomenika na Kazanima i ploče na Vijećnici. I ta će podlost jednog dana naprosto uvenuti.

Ovu nesretnu zemlju može spasiti jedino iskreni unutarnji dijalog i bolni kompromisi između izabranih predstavnika sva tri konstitutivna naroda. Neće je spasiti niti lažni bošnjački patriotizam i privatizacija države, ali niti srpski secesionizam.

Europa i zapadne civilizacijske vrijednosti moraju biti temelj za izgradnju pravične zajedničke kuće. Spletom okolnosti ili zbog pametne politike Hrvati doista žele BiH u EU. Ali, u mnogome i zbog toga njihova pamet u Sarajevu očigledno nije poželjna. Jer, sarajevski minder po svemu što u zadnje vrijeme nudi, ima interese u potpuno drugačijem smjeru od Zapada.

D. G.