Nagrade „Nijaz Slipičević“ za 2020. godinu dobili su istaknuti mladi ljudi koji su svojim postignućima zadužili grad. Riječ je o mladoj IT stručnjakinji Emini Kapetanović, Rijaldi Džiho, karatistici koja je osvojila niz internacionalnih priznanja te kolektivu Mostarske kiše, koji je nagrađen za dugogodišnji rad s mladim ljudima. Tom prigodom razgovaramo s osnivačem Fondacije Slipičević.          

O radu Fondacije Slipičević, nagradama „Nijaz Slipičević“, rodnom Mostaru, ali i radu i životu, osnivač Fondacije Slipičević, humanista, biznismen i književnik Hari Slipičević govorio je za Dnevni list. 

Fondacija Slipičević je postala prepoznatljiva u Mostaru. Iz godine u godinu, sve više mladih talenata s nestrpljenjem čeka dodjelu nagrada „Nijaz Slipičević“. Kako ste zadovoljni radom fondacije?       

-Što se tiče same fondacije, i više sam nego zadovoljan dosadašnjim radom. Kad smo počinjali, imali smo samo ideju kako to treba izgledati. Lijepo je vidjeti da se ta ideja razvila u nešto, ne samo ozbiljno, nego, u svom dosegu i značajno za Mostar, pa i šire. U osnovi fondacije je humanizam i humanitarni karakter. Na žalost, dolazi više upita od naših mogućnosti za podršku, ali se borimo da pomognemo što više i, kada moramo birati, da uspijemo prepoznati kome podrška najviše treba i osiguramo najpotrebnije donacije. Tu je i nagrada „Nijaz Slipičević“ koja je sve više prepoznatljiva među mladim talentima Mostara, na što sam veoma ponosan. Lijepo je moći pružiti podršku, malo pomoći i dati vjetra u leđa sposobnim mladim ljudima. Sa talentima kakve ima Mostar, budućnost grada može biti vrlo svijetla.    

Kako ste zadovoljni ovogodišnjim dobitnicima nagrade „Nijaz Slipičević“? Imamo mladu IT stručnjakinju, karatisticu i jedan čuveni zbor. 

-Zadovoljan sam veoma, sa svim mladim ljudima i vrlo značajnim kolektivima koji su bili kandidovani. I oni koji ovaj put nisu ušli među dobitnike poput nedavno osnovanog Košarkaškog kluba Velež koji nastavlja slavnu priču mostarskog Veleža kroz košarku; mlade, nagrađivane i jako perspektivne studentice akademije dramskih umjetnosti Karmen Obrdalj; Škole skakanja kluba skakača Mostari koji populariziraju mostarsku tradiciju te nadaleko poznatog Mostarskog teatra mladih koji decenijama širi slavu Mostara po svijetu; svi oni su vrijedni svakog priznanja. Naši ovogodišnji dobitnici apsolutno zaslužuju nagrade koje su dobili. Mlada Emina Kapetanović koja se istakla kao veliki talent u polju informatičkih nauka, ali i kreatorica potencijalno jako važnih aplikacija. Mlada karatistica Rijalda Džiho je ostvarila važne rezultate u borilačkim sportovima i nastavila slavnu sportsku priču Mostara u svijetu. Tu su i naše Mostarske kiše, hor koji je nastupao na pozornicama širom zemlje i svijeta, te odgojio generacije muzičkih talenata. Svi oni, svojim radom i rezultatima predstavljaju Mostar na najbolji način i u najpozitivnijem svjetlu. U pravom svjetlu, rekao bih. Jer Mostar su talenti, Mostar je kultura, sport i nauka. Ovom nagradom, mi koji volimo Mostar im se pokušavamo odužiti i zahvaliti na tome što rade.           

2020. je druga godina zaredom da umjesto stručnog žirija, dobitnike nagrade biraju građani Mostara. I interes građana je dosta velik. Zašto ste se odlučili na takav potez?   

-Odluka je nekako došla prirodno. Nekako su se Mostar i raja sami izborili za to da biraju one koji će biti nagrađeni. A mislim da je to i najpošteniji i najtransparentniji način, kroz pristup koji pružaju društveni mediji – neka građani odluče. A svaki od kandidovanih je tu s razlogom i zato što su iza te mlade osobe ili kolektiva veliki rezultati. Drago mi je da su građani toliko uključeni u našu priču, što prate šta mi u fondaciji radimo i što glasaju u tolikom broju za svoje favorite. 

Koliko je teško naći mlade talente za nominaciju svake godine? 

-Na sreću. Mostar je pun mladih talenata. U početku nismo bili sigurni da ćemo naći dovoljno svake godine da dodijelimo tri nagrade, ali se ispostavilo da je toliko sposobnih i talentovanih mladih ljudi da bi se nagrada mogla dodjeljivati jednom mjesečno. Zato hvala Mostaru na ovakvim talentima. Ne sumnjamo da će tako biti i ubuduće. 

Pored nagrada, od prošle godine se dodjeljuje i plaketa „Nijaz Slipičević“. Riječ je o počasnoj nagradi. Recite nam nešto o tome. Zašto ste se odlučili uvesti dodjelu plakete?          

-Plaketa „Nijaz Slipičević“ je namijenjena onim posebnim ljudima koji pišu istoriju, koji čine Mostar boljim, a nisu dovoljno viđeni ili prepoznati od društva u kojem živimo. Iz tog razloga smo odlučili uvesti plaketu kao svojevrsnu zahvalnicu od Fondacije Slipičević za njihov rad i zalaganje. 

Ove godine, dobitnik plakete „Nijaz Slipičević“ je čuveni skakač sa Starog Mosta Lorens Listo. 

-Lorens Listo je i više nego zaslužan za ovu plaketu. Malo je riječi hvale za njega. To je čovjek koji se pored svoje uspješne skakačke karijere bori da jednu od najvažnijih tradicija koju Mostar ima održi u životu i prenese na mlade. Na žalost, današnji Mostar kao da ne vidi dovoljno koliko je njegov trud važan za opstanak Mostara, onakvog kakvog mi Mostarci volimo. Iz tog razloga, s velikim poštovanjem, ove godine, on je dobitnik plakete „Nijaz Slipičević“. 

Nagrade „Nijaz Slipičević“ nisu sve što Fondacija radi. Aktivni ste, kako u Mostaru i BiH, tako i širom svijeta. Pažnju javnosti je nedavno privukla vijest da ste izgradili bunar s pitkom vodom u Bangladešu?   

-Fondacija Slipičević surađuje i sa stranim renomiranim fondacijama i humanitarnim udruženjima, tako da smo se rado priključili uspješnoj inicijativi bušenja bunara u Bangladešu. Imamo u planu podržavati takve akcije i u budućnosti, kako u našoj zemlji, tako i inostranstvu. 

Humanitarna priča Fondacije još je ljepša kad se uzme u obzir da ste je pokrenuli u sjećanje na oca Nijaza. Kako ste se odlučili na takav potez?   

-Nema ništa ljepše nego nastaviti rad i misiju svog roditelja. Odlučiti se nastaviti ići ispravnim putem je veoma lako i lijepo. Moj otac je bio veliki humanista, što je prenio i na mene. I s ponosom nosim tu zastavu koju mi je on ostavio u nasljedstvo. Zastavu na kojoj velikim slovima piše humanizam. 

Pored humanitarnog rada i posla kojim se bavite, imate vremena za pisanje. Autor ste bestselera „Ključ besmrtnosti“. Kako ste zadovoljni odjekom romana?     

-Moj roman „Ključ besmrtnosti“ je brzo postao regionalni bestseler i doživio je nekoliko izdanja. Izdat je i nan jezik te sad osvaja novo tržište, a uskoro dolazi i verzija na engleskom jeziku. S obzirom da je to moj hobi i da, pored malo vremena koje mi ostane za pisanje od svojih obaveza, zadovoljan sam s romanom prvijencem i njegovim uspjehom kod čitalaca. Uskoro će izaći i nastavak tog romana koji je zamišljen kao prvi dio trilogije. Pa se nadam istom uspjehu i romana koji dolazi.   

Koliko često dođete u Mostar? Kako vidite svoj grad sada, nakon što već niz godina uspješno živite i radite u Nizozemskoj?

-U Mostar dolazim često. U posljednje vrijeme situacija s coronavirusom je to malo poremetila, ali se nadam da će se pandemija brzo privesti kraju pa da svi zajedno brzo počnemo normalno živjeti. Mostar je moj i naš. Uvijek će biti grad svih ljudi koji ga vole. Bez obzira što prolazi kroz tešku fazu, taj grad je uvijek pobjeđivao i pobijedit će opet. Ima još dovoljno ljudi koji ga vole i koji će ga uvijek voljeti. Dok je takvih, ne bojim se za budućnost Mostara.