Sud u Strasbourgu objavio je cjelokupnu presudu u slučaju Kovačević i time zapečatio izmjene Ustava FBiH koje je prije pet godina nametnuo OHR. „Ne može se smatrati žrtvom, prijetio je sucima“, navodi se u presudi, piše DW.

Nakon što je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu u srpnju ove godine priopćio da je podnositelj zloupotrijebio pravo na podnošenje zahtjeva, Veliko vijeće suda sada je objavilo cjelokupan tekst presude. U njoj se, između ostalog, navodi da Slaven Kovačević nije dokazao da je osobno i izravno diskriminiran u izbornom procesu, a njegove tvrdnje predstavljaju pokušaj osporavanja cjelokupne ustavne strukture Bosne i Hercegovine, a ne zaštitu osobnih prava.

Ovo je, između ostalog, dio presude koja je priopćena tri godine nakon podnošenja Kovačevićeve apelacije.

Svi imaju ista prava
„Vrlo su jasne poruke Velikog vijeća jer se Kovačević neprimjereno ponašao prema agentima, sucima, visokom predstavniku“, rekao je ministar pravosuđa BiH Davor Bunoza, navodeći da jeEuropski sud utvrdio da Kovačević nema status žrtve.

„Kada govorimo o aktivnom biračkom pravu, svi smo u istom položaju i ne postoji usporedna skupina koja se nalazi u lošijem položaju i to je ono što nam Europski sud poručuje“, kaže Bunoza.

U obrazloženju presude također se navodi da je apelant zastrašivao visokog predstavnika Christiana Schmidta i agenticu BiH pred sudom u Strasbourgu. Također, na saslušanju sredinom godine apelant je odgovarao na pitanja sudaca o etničkoj pripadnosti, s obzirom na to da je apelaciju podnio kao Ostali, ali da posjeduje i hrvatsko državljanstvo, te da je kao Hrvat biran u Gradsko vijeće Grada Sarajeva.

„Sud je istaknuo da je apelant javno prijetio i kaznenim prijavama zastupnicima, zatim da je vrijeđao suce, druge stranke u postupku, visokog predstavnika, predsjednicu Europskog suda za ljudska prava. Zatim, da je koristio potpuno neprimjeren jezik, napadao sve ove osobe na osobnoj razini“, rekla je agentica BiH pred sudom u Strasbourgu Monika Mijić za BHRT.

Diskreditacija
S druge strane, Kovačević naglašava da je presuda pokušaj njegove diskreditacije, a ne pravno utemeljen dokument. Obrazloženje presude, kaže, „nevjerojatno je“, tvrdeći da nikada nije zastrašivao bilo koga, pa ni visokog predstavnika, niti da je bio organizator prosvjeda ispred zgrade OHR-a u Sarajevu.

„Na jednom od prosvjeda bio sam govornik, ali na način da sam interpretirao ono što je njemačka televizijska kuća ZDF prikazala u svojoj polusatnoj emisiji, govoreći o Christianu Schmidtu i njegovim ideološkim sklonostima“, objašnjava Kovačević, tvrdeći da nikada nije vrijeđao ni članove Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava.

Presuda je konačna, a njezinim ishodom zadovoljne su dvije od tri strane u BiH, ako promatramo samo konstitutivne narode. Srbi i Hrvati ovom su presudom dobili argument da BiH ne mora biti jedna izborna jedinica, s obzirom na to da se izbor u Dom naroda, na što se apelacija odnosila, provodi u oba entiteta.

S druge strane, za Bošnjake je ovo politički izgubljena bitka u borbi za model građanske države po principu jedan čovjek – jedan glas.

Zamalo pad Ustava
Da bi se shvatila geneza cjelokupne presude, ali i onoga što joj je prethodilo, potrebno se vratiti u izbornu noć 2022. godine u BiH. Tada je visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo izmjene Izbornog zakona koje se odnose na funkcioniranje Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Odluka je uslijedila nakon višemjesečnih pregovora s američko-europskim posrednicima, koji su završili fijaskom.

„Za sudbinu ove zemlje ključno je da više ne bude blokada. Zbog toga sam nametnuo mjere koje će unaprijediti funkcionalnost institucija u Federaciji BiH“, rekao je Schmidt te izborne noći.

Izmjene su, kroz povećanje broja izaslanika u Domu naroda, Hrvatima omogućile komotnu vlast, ali je za potpunu provedbu te komocije bila potrebna još jedna intervencija. Pola godine nakon te izborne noći Schmidt je nametnuo i izmjene Ustava Federacije BiH, koje su bile potrebne za potvrđivanje vlasti.

Izmjene Izbornog zakona BiH, koje su nametnute u izbornoj noći 2022., djelomično ispunjavaju presudu u predmetu Ljubić, koja se odnosi na izbor izaslanika u Dom naroda Federacije BiH. Međutim, da je potvrđena presuda Europskog suda od prošle godine u kojoj je sud u prvostupanjskom postupku zaključio da je „Bosna i Hercegovina prekršila članak 1. Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije) Europske konvencije o ljudskim pravima u pogledu Kovačevićeve nezastupljenosti u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvu BiH", Schmidtove intervencije srušile bi se kao kule od karata.

Zbog toga je pred Velikim vijećem uložen sav napor ne samo BiH, nego i Hrvatske i OHR-a, iz čijeg je ureda nakon prošlogodišnje presude upućeno priopćenje sudu u Strasbourgu u kojem se traži preispitivanje presude Kovačević. Nešto više od pola godine nakon toga, apelacija je odbačena.

Embargo na demokraciju
Kovačević je tužio BiH zbog nemogućnosti da glasa za srpskog kandidata u Domu naroda jer živi na teritoriju Federacije. Ista je situacija i za izbor izaslanika i iz Federacije Bosne i Hercegovine, koje ne mogu birati rezidenti Republike Srpske.

Na diskriminatorne odredbe Ustava BiH upozoravaju i raniji predmeti Europskog suda, u slučaju Sejdić–Finci, te Zornić, Pilav i Pudarić.

Asocijacija Krug 99, koja okuplja intelektualce probosanske orijentacije, oštro je reagirala na drugostupanjsku presudu Velikog vijeća u slučaju Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine. Navode da je tom presudom „stavljen embargo na demokraciju“ u zemlji koja je članica Ujedinjenih naroda i aspirant za članstvo u Europskoj uniji.

„Argument da Kovačević ne posjeduje status žrtve nema nikakav valjan pravni temelj ni po zdravom razumu niti po standardima svih prethodnih presuda i slučajeva iste vrste“, navode u reakciji, ističući da, iako je ova bitka izgubljena, rat za modernu i europsku državu i dalje se nastavlja.