Nedavno završeni opći izbori u Bosni i Hercegovini potvrdili su ono što su mnogi analitičari i međunarodni dužnosnici predviđali – duboko ukorijenjen politički narativ koji preferira stabilnost sustava u rukama tradicionalnih elita u odnosu na reformske iskorake. 

Rezultati pokazuju jasnu dominaciju političkih subjekata koji već godinama, pa i desetljećima, kroje političku svakodnevnicu zemlje.

SNSD i HDZ BiH ponovno su osigurali pozicije nezaobilaznih aktera u procesu donošenja ključnih odluka. Istovremeno, na bošnjačkom političkom spektru, SDA bilježi rast i povratak dominacije, dok je SDP BiH uspio zadržati solidan izborni rezultat. 

Kada se podvuče crta pod matematičke projekcije, postaje očigledno da će novu zakonodavnu i izvršnu vlast činiti gotovo identična politička lica koja su vodila državu kroz prethodne mandate. Za zemlju koja formalno teži integraciji u Europsku uniju, ova činjenica postavlja temeljno pitanje - može li se s istim akterima očekivati drugačiji rezultat? 

Stranka i novac ispred građana

Dosadašnji napredak na europskom putu Bosne i Hercegovine karakterizirali su stalni zastoji, nedostatak političkog konsenzusa i parcijalna rješenja koja su rijetko prelazila formu usvajanja tehničkih zakona pod pritiskom Brisela. 

Istovremeno, izvještaji relevantnih organizacija kontinuirano upozoravaju na sustavnu korupciju i neefikasnost pravosuđa, što direktno utječe na ekonomski ambijent i opći životni standard stanovništva. Povratak provjerenih političkih snaga na pozicije moći signalizira nastavak dosadašnjeg modela upravljanja u kojem su reformske agende podređene zaštiti partikularnih stranačkih interesa.

Kako do funkcionalne vlasti?

Ovakav ishod dodatno produbljuje skepticizam unutar diplomatskih krugova. Prema saznanjima iz neslužbenih razgovora s međunarodnim akterima u Sarajevu, zapadne diplomate izražavaju izražen pesimizam u pogledu brzine uspostavljanja funkcionalnih koalicija. Unutar ovih krugova prevladava procjena da bi složena postizborna kombinatorika, opterećena maksimalističkim zahtjevima lidera, mogla prolongirati formiranje vlasti na svim nivoima. 

U najboljem slučaju, međunarodni zvaničnici očekuju da bi se ovaj proces mogao u potpunosti okončati tek sredinom 2027. godine. Takav scenarij ostavio bi zemlju u dugotrajnom tehničkom mandatu, dodatno usporavajući sve reformske procese.

Dok se politički lideri u danima nakon objave rezultata primarno bave raspodjelom resora, međusobnim uvjetovanjima i konsolidacijom stranačkog plijena, realni sektor i svakodnevni život građana ostaju po strani. Javni prostor je preplavljen apstraktnim političkim proklamacijama o zaštiti nacionalnih interesa, dok ekonomska kriza ostaje bez adekvatnog institucionalnog odgovora.

Bogata vlast i siromašni građani

Najbolji pokazatelj ovog jaza između političke elite i realnosti jeste drastičan pad kupovne moći. U bosanskohercegovačkim trgovinama cijene osnovnih životnih namirnica, ali i široke potrošnje, dosegle su nivoe koji su često viši od onih u razvijenim zapadnoeuropskim zemljama. 

Činjenica da pakovanje od 200 grama popularnog namaza poput Nutelle u pojedinim prodavaonicama dostiže cijenu od devet konvertibilnih maraka nije samo kuriozitet, već simboličan prikaz nekontrolirane inflacije i neadekvatnih mjera ekonomske politike. 

To je tek jedan od brojnih primjera abnormalno visokih cijena s kojima se građani suočavaju svakodnevno, dok prosječna primanja ni izbliza ne prate taj rast.

Neće biti bolje

Uspoređujući političke prioritete s realnim problemima društva, postaje jasno zašto je teško očekivati promjene na bolje. Bosna i Hercegovina ulazi u novi institucionalni ciklus sa starim akterima i nepromijenjenim strukturama moći. 

Bez suštinske promjene političke paradigme – u kojoj bi ekonomski opstanak građana i konkretne reforme imali prednost nad međusobnim ucjenama – zemlja riskira da provede naredne godine u stanju permanentne tranzicije bez jasnog pravca kretanja.

Da. L.