Izvoz i u prosincu nastavio padati, što nas tek čeka tijekom ove godine?
Piše: Dragan Bradvica
dragan@dnevni-list.ba
U razdoblju siječanj-prosinac 2022. godine izvoz je iznosio 17 milijardi 974 milijuna maraka, što je za 25,9 posto više nego u istom razdoblju 2021., dok je uvoz iznosio 28 milijardi 636 milijuna maraka, što je za 32,6 posto više nego u istom razdoblju prethodne godine. Pokrivenost uvoza izvozom je iznosila 62,8 posto, dok je vanjskotrgovinski robni deficit iznosio 10 milijardi 662 milijuna maraka.
Izvoz u zemlje CEFTA je iznosio tri milijarde 304 milijuna maraka, što je za 37,3 posto više nego u istom razdoblju 2021., dok je uvoz iznosio tri milijarde 517 milijuna maraka, što je za 27,3 posto više nego u istom razdoblju prethodne godine. Pokrivenost uvoza izvozom je iznosila 93,9 posto.
Izvoz u zemlje EU je iznosio 13 milijardi 226 milijuna maraka, što je za 27,2 posto više nego u istom razdoblju 2021., dok je uvoz iznosio 16 milijardi 297 milijuna maraka, što je za 28 posto više nego u istom razdoblju prethodne godine. Pokrivenost uvoza izvozom je iznosila 81,2 posto.
Pad izvoza
Ovo su svakako dobri pokazatelji kada govorio o izvozu, od kojeg itekako ovisi naše gospodarstvo. Međutim, ono što itekako zabrinjava jeste da posljednjih mjeseci protekle godine izvoz pada. Naime, već tada su se iz naših najjačih vanjskotrgovinskih partnera počele otkazivati narudžbe jer je recesija u najjačim europskim ekonomijama itekako realna opcija (barem u prvoj polovici godine). Ukoliko se pad nastavi, a izravnih inozemnih investicija nikada nismo ni imali u nekom značajnijem obimu.
Podaci pokazuju kako je izvoz u rujnu 2022. bio 1.635.948.000 maraka, u listopadu već pada i iznosi 1.522.119.000 maraka, u studenom on i dalje nastavlja padati i iznosi 1.518.554.000 maraka da bi se pad produbio u prosincu kada je izvoz iz naše zemlje iznosio 1.406.969.000 maraka. Sve ovo više nego zorno ukazuje na problem, koji bi se početkom ove godine mogao samo dodatno produbiti.
Uloga države
U sve bi se itekako trebale umiješati i nove vlasti kako bi se pad barem ublažio, provele bolne ali nužne reforme kako bi naša ekonomija mogla 'prodisati'.
Bez porezne reforme, manjih nameta na poslodavce i na plaće, stvaranje političke, pravne i ekonomske sigurnosti kako bi napokon privukli barem nekoliko velikih inozemnih investicija stagnacija u BiH će se nastaviti.
Uz to, nužno je i 'čišćenje' javne uprave kako bi u njoj radili obrazovani i sposobni, a ne podobni. Međutim, sve ovo se čini kao potpuna iluzija u trenutnim političkim okolnostima.
