U današnje vrijeme lako je biti zaslijepljen naslovi koji predviđaju kraj dizajnerske industrije kakvu poznajemo. AI alati sada omogućuju stvaranje dizajna u nekoliko sekundi, dok su prije timovima dizajnera za iste zadatke bila potrebna dana. Nije više pitanje hoće li se ovi alati koristiti, već kako, zašto i tko će ih koristiti. Ako je dizajn postao automatiziran, postavlja se pitanje – što ostaje i što postaje vrjednije?

Izgubljena aura i nova uloga dizajnera u automatiziranom kreativnom procesu
Krajem 1930-ih, kulturni kritičar Walter Benjamin tvrdio je da mehanička reprodukcija poput fotografije, filma i tiskarskog stroja mijenja način stvaranja i percipiranja umjetnosti. Njegova zabrinutost nije bila samo gubitak originalnosti ili vještine, već i gubitak aure – osjećaja prisutnosti koji proizlazi iz povezanosti djela s vremenom, mjestom i svrhom. U današnjem post-internetskom svijetu, kontekst je postao raspodijeljen i nestabilan. Uloga kreativnog smjera danas je vratiti tu izgubljenu dimenzionalnost i smjestiti stvari u kontekst.

Umijeće izvršenja više nije ključna razlika u dizajnu. Na vizualne prikaze sada utječu brzina i količina. No, taj pomak otkriva dublje pitanje: kad se proizvodnja automatizira, uloga dizajnera se pomiče od izrade prema značenju. Zadatak dizajnera postaje definiranje što nešto znači, a ne samo kako izgleda.

Automatizacija dizajnerskog rada i očuvanje osobnog pečata u kreativnom procesu
U prošlosti su dizajneri provodili sate u programima poput Photoshop-a, ručno podešavajući slike i dodajući detalje. Takav rad bio je ponavljajuć, ali i meditativan, pružajući zadovoljstvo u samom procesu. Danas su ti zadaci uglavnom automatizirani, a dizajneri više ne moraju brinuti o brisanju sjena ili preciznom podešavanju piksela. Sada imaju više vremena za odlučivanje o poruci koju slika treba nositi.

Iako AI ne utječe podjednako na sve dizajnerske discipline, onaj rad koji se temelji na materijalu, mjerilu i prostoru – poput dizajna knjiga, murala i slikanja znakova – i dalje odolijeva automatizaciji. Takav rad je ukorijenjen u mjestu i prisutnosti te zadržava svoju “auru”. Međutim, čak i u dizajnu brendova, što je veća povezanost dizajnera s osobnim ukusom, poznavanjem konteksta i estetskom prosudbom, to je rezultat trajniji.

Evolucija uloge dizajnera
Zadržavanje na ideji dizajnera kao autora, nedirnutog kontekstom, ograničava razumijevanje procesa stvaranja značenja. Značenje ne proizlazi samo iz autorskog rada, već iz razgovora s kulturom, alatima i publikom. Zamjena autorstava za autoritet može dovesti do stagnacije. U današnjem dizajnerskom okruženju, kreativni identitet mora se razvijati s izvršitelja na urednika i s tehničara na prevoditelja. Neprilagođavanje u tom kontekstu vodi do nevažnosti, a to se ne razlikuje od same tehnologije.

Kreativno usmjerenje postaje ključna uloga dizajnera u tom procesu. Ako dizajneri više nisu kreatori, postaju orkestratori. Takav pristup nije nov, jer su primjerice Rick Rubin i Virgil Abloh bili više zainteresirani za rekontekstualizaciju nego za izmišljanje nečega novog. Njihova vrijednost nije u originalnoj izvedbi, već u kadriranju, kuriranju i prijevodu ideja. Isto vrijedi i za dizajnere brendova, gdje se kreativno usmjerenje temelji na sintetiziranju apstraktnih ideja u estetske sustave.

Ukus i intuicija kao ključni faktori u donošenju estetskih prosudbi
AI može pomoći u prevođenju kompleksnih ideja u jednostavne oblike, ali dizajner ostaje taj koji odabire koje će ideje implementirati, kako će ih primijeniti i zašto su važne. To nije samo funkcija inteligencije, već i intuicije, autorstva i ukusa. Ukus, koji nije samo osobna preferencija, već evoluirajući okvir oblikovan iskustvom, izloženošću i kulturološkim trenutkom, postaje kompas u donošenju estetskih prosudbi.

U svijetu beskrajnih mogućnosti, okus nije samo stvar poznavanja trendova, već i razumijevanja što je relevantno u određenom trenutku. Rekombinacija ideja i jukstapozicija često dovode do novosti, kao što je to jasno pokazao Abloh. Ako dizajneri posjeduju jedinstvenu točku gledišta, njihova je vrijednost nezamjenjiva jer nije moguće algoritamski replicirati način na koji vide svijet.

AI, kao i svaka tehnologija, nije neutralan alat. Ovisno o svojim kreatorima, oblikuje sustave, tržišta i uvjerenja. AI proširuje mogućnosti, ali također preoblikuje način na koji stvaramo značenje. To je medij, sustav i suradnik, koji može generirati, ponavljati i iznenaditi, no ne može odlučiti što je važno. Kreativni smjer je taj koji daje input.

Ova promjena postavlja pitanja za budućnost obrazovanja i zapošljavanja u dizajnu. Kako izgleda portfelj kada vizuali više nisu dovoljni? Portfelj dizajnera može se sve više činiti poput scenarija, niza upita, odluka i ponavljanja koji pokazuju kako je dizajner usmjeravao proces. Cilj nije sakriti tehnologiju, već pokazati kako je korištena s namjerom.

Kreativnost, intuitivnost i sposobnost odlučivanja o važnosti ideja neće se zamijeniti tehnologijom. AI će nastaviti napredovati, a iako će zamijeniti određene zadatke i uloge, on neće moći zamijeniti znatiželju i intuiciju dizajnera. AI može asistirati u procesima, ali dizajneri ostaju ključni u donošenju odluka o tome što je važno.

Izvor: Fast Company; prijevod i prilagodba: financa.ba