Regrutiranje vojnika i prisiljavanje da se bore na strani okupatora je ratni zločin. DW je pričao s Ukrajincima i aktivistima za ljudska prava o tome kako ruski osvajači vrše pritisak na stanovnike da služe vojni rok.

Ovog proljeća zabilježena je najviša stopa vojne regrutacije u Rusiji u posljednjih 14 godina. Krajem ožujka ruski predsjednik Vladimir Putin izdao je dekret kojim se naređuje regrutacija 160.000 muškaraca u dobi od 18 do 30 godina. Njihova jednogodišnja služba počela je 10. travnja.

Ministarstvo obrane Rusije tvrdi da najnoviji ciklus mobilizacije, koji se provodi dvaput godišnje – u proljeće i jesen – nema veze s ratom protiv Ukrajine. Međutim, muškarci iz regija Donjecka, Luganska, Zaporožja i Hersona, okupiranih od Rusije, također se pozivaju na službu.

Prema podacima Ukrajinske istočne grupe za ljudska prava (EHRG), najmanje 300 osoba iz okupiranih teritorija regrutirano je u rusku vojsku u jesen 2024. godine, uključujući oko 200 iz Zaporožja i Hersona, te 100 iz Luganska i Donjecka.

Malo izbora na okupiranim teritorijama
„Ako me prisilno mobiliziraju, ubit ću se", kaže Oleksij (ime promijenjeno). Ovaj 21-godišnjak živi u dijelu Zaporožja kojeg je okupirala Rusija, gdje želi ostati sa svojom obitelji. „Gdje god da odem, morao bih iznova započinjati život", kaže on.

Iako sada ima rusku putovnicu, do sada je uspio izbjeći regrutaciju. No, od prošle jeseni ruske okupacijske vlasti zahtijevaju od muškaraca da se prijave u vojsku, kaže on.

Bez ruskog identifikacijskog dokumenta gotovo je nemoguće pronaći posao ili studirati na sveučilištu, objašnjava Oleksij. Iako nije čuo za slučajeve prisilne regrutacije, kaže da su se proruski nastrojeni muškarci dobrovoljno prijavljivali za službu u ruskoj vojsci i potpisivali s njom ugovore.

Jedan drugi muškarac, 28-godišnji stanovnik okupiranog sela u Luganskoj oblasti, slično opisuje situaciju. On još nije prihvatio rusku putovnicu i kaže da okupacijske vlasti otežavaju život ljudima poput njega. Na primjer, SIM kartice se ne mogu kupiti bez ruskog ID dokumenta, jer je telekomunikacijski sustav pod ruskom kontrolom, što potvrđuju i aktivisti za ljudska prava.

Pritisak da se ispuni mobilizacijski plan
Oni koji se pridruže ruskoj vojsci najprije se šalju u Rusiju na obuku – obično u južne regije Rostov i Krasnodar, ali i u blizinu Sankt Peterburga ili Moskve. Neki se šalju i na ilegalno anektirani ukrajinski poluotok Krim.

Prema riječima Pavla Lisjanskog, ukrajinskog aktivista za ljudska prava i šefa Instituta za strateška istraživanja i sigurnost, ruska vojska nije podigla svoje vojarne na okupiranim teritorijama iz sigurnosnih razloga.

„Nakon obuke, mnogi regruti se šalju na front nakon što potpišu ugovor s ruskom vojskom", kaže Lisjanski. „Ta odluka je ponekad dobrovoljna, ali često se donosi pod pritiskom, zbog nedostatka drugih opcija".

Samo rijetki izbjegnu slanje na front, uglavnom uz pomoć veza ili mita i bivaju raspoređeni blizu Moskve ili Sankt Peterburga. Prema Lisjanskom, samo je grupi od 15 muškaraca to uspjelo prošle godine.

Razlog tome je što ruska vojska pod pritiskom da ispuni svoj mobilizacijski plan. „Pokušavaju nadomjestiti nedostatak redovnih vojnika s muškarcima koji su već služili vojni rok“, kaže on.

Sumnjive okolnosti
Jedan takav slučaj opisan je na jednom Telegram kanalu i fokusira se na mobilizaciju u takozvanoj „Narodnoj Republici Donjeck". Tako je jedan muškarac iz okupiranog dijela Donjecka poslan u Krasnodarsku oblast na vojnu službu i rečeno mu je da će nakon obuke biti upućen na front. „Komandiri su mu rekli da je sve već potpisano u njegovo ime“, izjavio je za DW autor kanala na Telegramu Mihail (ime promijenjeno). Muškarac se obratio ruskom Vojnom tužiteljstvu za pomoć, ali njegova sudbina je nepoznata, kaže Mihail.

Oni koji su prihvatili rusko državljanstvo i imaju više od 18 godina nisu jedini koji podliježu obaveznoj vojnoj službi. Na služenje vojske su obavezni i svi koji su završili vojni rok u takozvanim „Narodnim Republikama Donjeck i Lugansk" prije veljače 2022. (prije početka ruske invazije na Ukrajinu).

Prema riječima Mihaila, to uključuje i bivše pripadnike separatističkih „narodnih milicija“ odnosno paravojski, koje su djelovale od 2014. do 2022. a koji se sada šalju u Rusiju na vojnu službu. Osim toga, muškarci regrutne dobi iz tih područja pozivaju se u vojne urede radi registracije za vojnu službu. „Ali ne mogu reći u kojem je to obimu“, kaže Mihail.

Kazne za prigovor savjesti
„Praktično je nemoguće odbiti služenje u ruskoj vojsci", kaže Olha Skripnik, direktorica Krimske grupe za ljudska prava. Rusija je počela nelegalno regrutirati muškarce 2015. prvo na anektiranom Krimu, a zatim i na drugim okupiranim dijelovima Ukrajine, kaže ona. „Prije invazije Rusije u veljači 2022., oko 6.000 ljudi s Krima bilo je regrutirano svake godine, od ruske aneksije ovog poluotoka 2014. godine. Trenutno nemamo točne podatke, ali brojke su vjerojatno povećane“, dodaje Skripnik.

Odbijanje vojne službe u Rusiji može rezultirati zatvorskom kaznom do dvije godine. Prema navodima organizacija za ljudska prava, samo na Krimu je pokrenuto najmanje 583 kaznena postupka.

Međutim, prema pisanju ruskog online magazina Verstka, koji je kritičan prema Kremlju, nitko od optuženih nije dobio zatvorsku kaznu u prvoj polovini 2024.: trojica su dobila uvjetnu a ostali novčane kazne.

Prisilna regrutacija je ratni zločin
Ipak, te kazne ne oslobađaju nikoga od služenja u ruskoj vojsci, kaže Skripnik, naglašavajući da se regrutacijom na okupiranim teritorijama krši međunarodno humanitarno pravo, što predstavlja ratni zločin.

Rusija od 2022. godine prisilno regrutira Ukrajince koji žive na okupiranim područjima u svoju vojsku i često ih zloupotrebljava kao „živi štit“, kaže ona. „Poznati su nam slučajevi u kojima su regrutirani, nenaoružani muškarci slani na front ispred regularne vojske, čime su prvi dolazili pod udar protivničkih snaga. Ovo se masovno prakticiralo 2022. godine."

Prema podacima Krimske grupe za ljudska prava, Rusija je tijekom svoje invazije na Ukrajinu rasporedila u borbe brojne regrute s anektiranog Krima. Skripnik kaže da je od 2022. godine najmanje 1.873 pripadnika ruskih jedinica s Krima poginulo, dok je 116 stanovnika Krima zarobila ukrajinska vojska.