Logoraši obilježili obljetnicu početka raspuštanja logora
Udruge logoraša u Gradu Mostaru jučer su obilježile početak raspuštanja zloglasnih logora. Prije 29 godina nazorao se mir nakon skoro godine strašnog rata, koji je osim tisuća života, razorio Mostar, a najvažniji vjesnik isčekivanog mira, bilo je raspuštanje logora Armije RBiH i HVO-a.
Zaslužujemo više poštovanja
Logoraši iz logora Armije RBiH jučer su paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca kod spomenika hrvatskih branitelja ispred zgrade Hrvatskog doma Herceg Stjepana Kosače obilježili obljetnicu raspuštanja i razmjene logoraša iz logora u Četvrtoj osnovnoj školi u Mostaru.
- Na muci se poznaju junaci. Ono što nas je zadesilo u logoru koji je formiran od zapovjedništva 4. korpusa ARBiH nas je zbližilo jer se većina nas nije ni poznavala. Taj je logor bio zloglasan i u njemu smo prošli strahovite torture. Prema dokumentaciji s kojom raspolaže Udruga hrvatskih logoraša, kroz spomenuti logor prošao je 131 logoraš u vremenu od 30. lipnja 1993. od tih, 131, 17 ljudi je poginulo, a preko 50 posto je ranjenih. Najmlađa žrtva je imala 17 godina, a najstarija 54 godine. I danas preživjeli osjećaju strahovite patnje, kazao je jučer predsjednik HULDR-a HNŽ-a, Željko Mikulić.
On je također skrenuo pozornost na društvo kako bismo imali više razumijevanja prema ovoj populaciji.
- Drago mi je što se ovoliko ljudi okupilo ovdje danas. Ovaj datum ne smijemo zaboraviti. Želim skrenuti pozornost na društvo - imajmo više razumijevanja prema logorašima, poručio je.
Više razumijevanja zatražili su i logoraši iz logora Hrvatskog vijeća obrane. Oni su se jučer okupili na Heliodromu, mjestu kroz koje je su prošle tisuće logoraša. Prvi put otkako obilježavaju godišnjice, dozvoljen im je ulazak u krug nekadašnjeg logora, pa su cvijeće položili na vratima objekta u kojemu su bili zatočeni.
- Ono što smo uvijek govorili kada je u pitanju puštanje - svi to doživljavamo emotivno i to je za sve nas ponovno rađanje i ponovno rađanje slobode. Žica je bila granica slobode. Mogli smo kroz nju gledati, ali preko nje nismo. I to je bila najevća kazna. Bez osude i valjanog zakonskog razloga smo bili zadržani. Mnogi su doživjeli nevjerojatna maltretiranja, ali od batina je teži gubitak dostojanstva, jer su s vama radili šta su željeli. A kada do toga dođe, vi postajete predmet, a prestajete biti osoba, izjavio je predsjednik Udruženja logoraša Mostar, Emir Hajdarović.
Maloljetan u logoru
Amer Đulić, danas predsjednik Udruženja logoraša Stolac, na Heliodrom je zatočen kao maloljetan. U logorima je ukupno proveo 233 dana.
- Prema svim konvencijama ja kao dijete nisam trebao biti zatvoren. Prije dolaska ovdje, bio sam u tri logora – Koštana bolnica, Dretelj i Gabela. Kao dijete uvijek imaš jedan san – da igraš i da ne dođe noć i da uživaš u danu. Maštaš i o punoljetstvu. Moje punoljetstvo je bilo u ovoj zgradi 27. prosinca 1993. Bio sam 233 dana u logorima. Ovaj kao i drugi ima posebnu priču. Bio je kritičan jer se svakodnevno ginulo i odvodilo, a da se ljudi nisu vraćali. Često je bilo situacija da odavde odu tri kamiona, a vrati se jedan. Dio logoraša je ginuo, dio je ranjavan, a neki su bježali. Strah nam se ulijevao, prisjetio se Đulić.
M. Đ.